ZAGREB – Politička scena u Republici Hrvatskoj ponovno je usijana. Saborski zastupnik Domovinskog pokreta (DP), Josip Dabro, svojim je posljednjim istupima pokrenuo lavinu reakcija koja nadilazi lokalne zagrebačke okvire. Meta njegova oštrog napada bila je zagrebačka vlast na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem, a neposredan povod održavanje tradicionalnih Trnjanskih kresova, događaja koji svake godine iznova otvara duboke povijesne i ideološke podjele u hrvatskom društvu.
Dabro nije birao riječi, prozvavši spomenuti događaj „državnom sramotom“. Njegova retorika, zasićena teškim ocjenama i optužbama, jasno sugerira da Trnjanski kresovi za Domovinski pokret nisu tek komunalna ili kulturna manifestacija, već opasan simbol politike koju zagovara platforma Možemo!. Prema njegovim riječima, riječ je o sustavnom pokušaju redefiniranja hrvatske povijesti i nacionalnog identiteta kroz prizmu koju on smatra neprihvatljivom.
„Državna sramota“ kao politička paradigma
U središtu Dabrina nezadovoljstva nalazi se način na koji se u glavnom gradu Hrvatske tumači antifašizam. On tvrdi da se pod krinkom proslave oslobođenja Zagreba zapravo restauriraju simboli i vrijednosti bivšeg sustava, što on i njegova stranka vide kao izravnu uvredu za temelje suvremene hrvatske države nastale u Domovinskom ratu. „Trnjanski kresovi su simbol politike koja želi Hrvatsku vratiti u ideološke okvire koji su davno trebali biti stvar prošlosti“, poručio je Dabro, dodajući kako se takva praksa provodi uz prešutnu suglasnost ili barem nedovoljan otpor državnih institucija.
Ovakav istup nije samo kritika Možemo!. To je poruka s jasnim smjerom – prema Markovu trgu i koalicijskom partneru, Hrvatskoj demokratskoj zajednici (HDZ). Dabro je nedvosmisleno dao do znanja da se temeljna nacionalna pitanja, povijesne interpretacije i javna promidžba određenih simbola ne smiju prepustiti isključivo hirovima lokalnih vlasti. Prema njegovom viđenju, država je ta koja mora propisati jasne vrijednosne okvire unutar kojih se može kretati lokalna samouprava.
Pritisak na HDZ i koalicijska stabilnost
Najzanimljiviji dio Dabrina istupa je onaj koji se odnosi na odgovornost države. On smatra da je nedopustivo da se u glavnom gradu sufinanciraju i promoviraju događaji koji, prema njegovu mišljenju, relativiziraju komunističke zločine ili slave totalitarne simbole. „Ne možemo se skrivati iza lokalne autonomije kada su u pitanju temelji države“, ustvrdio je Dabro.
Ova izjava dolazi u trenutku kada se unutar vladajuće koalicije osjeća određeni zamor ideološkim kompromisima. Domovinski pokret, koji je svoj uspon izgradio na jasnoj desnoj retorici i zaštiti nacionalnih interesa, očito osjeća potrebu da se jasnije distancira od politika koje HDZ, vođen pragmatičnim europskim i centrističkim smjerom, tolerira. Dabro je posredno sugerirao da dio politika Možemo! opstaje upravo zato što država ne želi „talasati“ ili ulaziti u izravne sukobe sa zagrebačkom vlašću oko ideoloških pitanja. To otvara ozbiljno pitanje: do koje granice DP može tolerirati HDZ-ovu politiku „nemiješanja“ prije nego što to postane teret za njihov vlastiti rejting?
Bitka za antifašizam: Povijest kao poligon za obračune
Dabro je posebno problematizirao suvremeni koncept antifašizma u Hrvatskoj. On smatra da se taj pojam koristi selektivno i kao alat za političku diskreditaciju neistomišljenika na desnici. „Mi smo protiv svakog totalitarizma, ali nećemo dopustiti da se antifašizam koristi kao paravan za slavljenje ideologija koje su nanosile zlo hrvatskom narodu“, naglasio je saborski zastupnik.
Njegova analiza povezuje Trnjanske kresove s aktualnim odnosima na političkoj desnici, gdje se vodi borba za primat „istinskog čuvara nacionalnih vrijednosti“. Napadom na Možemo!, Dabro se istovremeno pozicionira kao beskompromisni branitelj desnice, šaljući poruku biračima da je Domovinski pokret jedina brana protiv „lijeve rekonkviste“ koja kreće iz Zagreba.
Reakcije s ljevice: „Pokušaj skretanja pažnje s pravih problema“
S druge strane, iz platforme Možemo! i krugova bliskih zagrebačkom gradonačelniku, Dabrine se izjave tumače kao klasičan primjer „kulturnog rata“ (culture war) koji desnica pokreće svaki put kada nema rješenja za stvarne probleme građana. Za njih su Trnjanski kresovi proslava slobode, sjećanje na otpor okupaciji i ustaškom režimu te civilizacijska stečevina kojom se Zagreb ponosi. Optužbe o „državnoj sramoti“ vide kao opasan pokušaj ograničavanja slobode govora i okupljanja te uvođenja državne cenzure na lokalnoj razini.
Što donosi budućnost?
Ovaj istup Josipa Dabre otvara stara, ali nikad do kraja zacijeljena pitanja u hrvatskom političkom tkivu. Tko definira vrijednosni okvir države? Gdje prestaje sloboda lokalne vlasti, a počinje nacionalni konsenzus o povijesti?
Iako su ovakve prepirke česte, tajming ovog napada ukazuje na to da bi ideološke tenzije mogle postati ozbiljan test za stabilnost vladajuće većine. Ako Domovinski pokret nastavi inzistirati na tome da Vlada RH izravnije intervenira u „ideološko čišćenje“ javnog prostora, premijer Andrej Plenković naći će se u nezahvalnoj poziciji balansiranja između zahtjeva svog desnog partnera i potrebe da očuva imidž umjerene, proeuropske stranke.
Hoće li Dabrina poruka ostati tek izolirani saborski istup ili će prerasti u institucionalni sukob između države i Grada Zagreba, znat ćemo vrlo brzo. Jasno je samo jedno – bitka za interpretaciju prošlosti i dalje je najmoćnije oružje u borbi za budućnost hrvatske politike.
