Ukidanje poreza na mirovine: koliko stvarno dobivaju umirovljenici i kakve su reakcije iz prakse
Od iduće godine u Hrvatskoj bi se trebao ukinuti porez na mirovine, što bi za dio umirovljenika trebalo donijeti veća mjesečna primanja. Potvrda ove mjere, koja je rezultat dvogodišnje inicijative Hrvatske stranke umirovljenika, očekuje se početkom sedmice, a već se intenzivno raspravlja o njenom stvarnom dosegu i pravičnosti. Iako se na prvi pogled radi o jasno pozitivnoj poruci za umirovljeničku populaciju, brojni glasovi i sa terena i iz sindikalnih krugova pokazuju da je situacija znatno složenija.
Mjera dolazi u trenutku u kojem su pitanja životnog standarda umirovljenika i ravnoteže između cijena, zarada i mirovina jedno od najprisutnijih u javnom prostoru. Iz brojnih svjedočenja na ulici jasno se vidi da za znatan dio populacije život nakon radnog vijeka više nije period mirne starosti, već ozbiljno svakodnevno snalaženje uz strogo praćenje svakog eura.
Svakodnevne priče s ulice
Za mnoge umirovljenike život se nakon radnog vijeka svodi na puko preživljavanje, što potvrđuju izjave koje su sami davali medijima u različitim gradovima. “Da mi nema kćeri, ja bih vjerojatno bio na Lovrincu, a imam prosječnu mirovinu. Majko mila, ja na kavu ne mogu otići! A radio sam dobre poslove u banci. Ja mogu otići gledati u more i diviti se”, rekao je u medijima Splićanin Stjepko Tranfić. Njegov primjer ilustruje koliko je razlika između dugogodišnjeg radnog vijeka i sadašnje materijalne situacije za neke izrazito teška.
Slično razmišlja i Barbara Hubzin iz Zagreba, koja kaže da štedi koliko može. “Štedim, što ću. Svaki euro se gleda, od 10. do 10. u mjesecu”, iskreno je opisala vlastiti raspored mjesečnog budžeta. Niko Međulović iz Zagreba pokušava prihode dopuniti malim poslovima. “Ja popravljam malo bicikle i tako si zaradim koji euro, eto tako živim”, rekao je.
Ovakvi primjeri pokazuju da, iako pojedine brojke o prosječnoj mirovini deluju umjereno, stvarna situacija mnogih umirovljenika u praksi je daleko teža. Za određeni dio populacije razlika između opstanka i nemogućnosti pokrivanja osnovnih potreba leži u podršci porodice, sitnim dodatnim poslovima ili strogim ograničavanjima čak i najjednostavnijih izdataka, poput odlaska na kavu.
Šta tačno donosi ukidanje poreza
Na pitanje o najavi ukidanja poreza na mirovine, potpredsjednik Vlade Tomo Medved bio je kratak: “Imat ćete sve informacije na vrijeme”. Prema dostupnim informacijama iz vladinih krugova, u ponedjeljak se očekuju konačni izračuni i prijedlozi, koji bi trebali jasno pokazati efekte mjere po pojedinačnim kategorijama umirovljenika.
Saborski zastupnik Veselko Gabričević približio je javnosti opću sliku finansijskih efekata mjere. “Godišnje se iz poreza na mirovine ubire 180 miliona eura, dakle umirovljenicima će se u njihove džepove godišnje vratiti 180 miliona eura, tu će možda najviše profitirati umirovljenici u Gradu Zagrebu”, pojasnio je. Iz ovog podatka proizilazi da je ukupna vrijednost mjere zaista značajna na nivou cijele zemlje, ali da se njen efekat distribuira različito.
Da bi se ispravno procijenila veličina mjere, korisno je sagledati nekoliko ključnih statističkih podataka. U Hrvatskoj mirovinu prima više od 1.230.000 građana. Prosječna mirovina iznosi 689 eura, dok je medijalna mirovina, ona koja dijeli umirovljenike na dvije jednake polovine, na nivou od 513 eura. Porez na mirovine plaćaju oni s mirovinom višom od 600 eura, i to samo na onaj dio koji prelazi tu granicu. Takvih umirovljenika trenutno je nešto više od 490 hiljada.
Procjenjuje se da bi mirovine u rasponu od 600 do 1.000 eura mogle, kao posljedica ukidanja poreza, porasti od približno pet do nekoliko desetaka eura. Iako se na prvi pogled radi o skromnim brojkama, treba imati u vidu da je riječ o trajnom mjesečnom povećanju, što na godišnjem nivou predstavlja primjetan iznos, posebno za umirovljenike koji žive s vrlo skromnim rezervama.
Podijeljene reakcije s terena
Reakcije na najavljenu mjeru su izrazito podijeljene, što jasno potvrđuju glasovi sa ulica. Marija Protić iz Splita kaže da prihvata svaku poboljšanu opciju, ali bez velikog entuzijazma. “Bar nešto, ipak se veseliš svakom povećanju, sad koliko će to biti vidjet ćemo. Ma zapravo ne veselim se ničemu”, rekla je. Tomislav Ivšić, takođe iz redova umirovljenika, ima sličan stav. “Svako povećanje dobro dođe, koliko god da ga bude”, istakao je.
Mnogi su, međutim, izrazito skeptični prema realnom utjecaju mjere. Anita Milanović iz Zagreba istakla je vlastiti slučaj. “Ma ništa, to je stvarno ništa, cijene hrane su išle previše gore. Bar 1.200 eura da je mirovina, ja imam 666,50, da je bar 1.200, a ne da moram gledati hoću li bananu kupiti od 89 centi ili 1,49”, ispričala je. Jovica Sunajko, takođe iz Zagreba, podijelio je mišljenje da efekti mjere neće biti ravnomjerno raspoređeni. “To nije ništa, to će biti dobro za one koji imaju visoke mirovine, za one s malima to je premalo”, rekao je.
Iz ovih svjedočenja jasno se vidi prosta računica koja se ponavlja u brojnim domovima. Apsolutni iznos eventualnog povećanja, posebno u dijelu mirovina blizu granice oporezivanja, izrazito je skroman u poređenju s povećanjima troškova osnovnih namirnica, energije, lijekova i komunalnih usluga koja su se desila u posljednjih nekoliko godina. Zbog toga mnogi umirovljenici poruku o ukidanju poreza tumače kao “bolje išta nego ništa”, ali ne kao stvaran zaokret u njihovom životnom standardu.
Kritike iz redova umirovljeničkih organizacija
Posebno oštru kritiku najavljene mjere iznio je predsjednik Bloka umirovljenici zajedno, Milivoj Špika. On smatra da efekat ukidanja poreza nije ravnomjerno raspoređen i da od mjere prvenstveno koriste imaju umirovljenici s višim primanjima. “Ovi između 600 i 1.000 eura dobit će u prosjeku 20 eura. Ali ovo odgovara isključivo visokim mirovinama, dakle u prvom redu povlaštenim mirovinama i nikom drugom”, objasnio je Špika.
Iz njegove perspektive, ukidanje poreza ima ograničen socijalni doseg, jer prvi i najteži problem, koji se odnosi na vrlo niske, takozvane minimalne mirovine, ostaje nedirnut. “Mi tražimo da se kompenziraju minimalne mirovine i povećaju radničke bar za 20 posto, pa onda prihvaćamo i ovaj porez”, dodao je. Time je u prvi plan stavljena alternativna ideja, prema kojoj umjesto ili paralelno s ukidanjem poreza, treba urediti i osnovnu mrežu socijalne sigurnosti za umirovljenike s najmanjim primanjima.
Karlovačka policija istražuje dvojicu službenika: sumnja na fizički napad na 19 godišnjaka, obojica suspendovanaU debati koja se posljednjih godina vodi u javnosti, slična argumentacija stiže iz različitih sindikalnih i strukovnih organizacija. One ukazuju da je porez na mirovine alat koji najviše utiče na više i povlaštene mirovine, dok najsiromašniji umirovljenici, koji su upravo ispod ili na granici oporezivanja, ne osjećaju značajnu razliku. Konačan ishod takve rasprave u praksi će zavisiti od toga kako će se konkretna zakonska rješenja primijeniti i da li će biti dopunjena dodatnim mjerama usmjerenim baš prema najugroženijima.
Pozicija stranke koja je predložila mjeru
S druge strane, Veselko Gabričević iz Hrvatske stranke umirovljenika podsjeća da je s Vladom dogovoren i šire postavljen cilj. Prema njegovim riječima, uzimajući u obzir inflaciju, prosječna mirovina bi do kraja mandata trebala dosegnuti 800 eura. Time se sugeriše da ukidanje poreza nije izolovana mjera, nego dio paketa koji uključuje i druge korake usmjerene prema postupnom rastu mirovina.
Hrvatska stranka umirovljenika, kao stranka koja je dvije godine inzistirala na ovoj mjeri, prirodno je njen glavni politički promoter. Iz takve pozicije, ukidanje poreza predstavlja se kao značajna pobjeda koja vraća novac direktno u džepove umirovljenika, dok se za eventualne dodatne mjere ostavlja prostor u nastavku mandata. Ovakav pristup je tipičan za inicijative manjih koalicionih stranaka koje, kroz konkretan rezultat, žele dokazati svoju ulogu u sastavu vlasti.
Da li će se obećanje o postupnom rastu prosječne mirovine prema 800 eura zaista ostvariti, zavisit će od više faktora, među kojima su stanje državnog budžeta, kretanje cijena, opće stanje hrvatske ekonomije i koordinacija s drugim mjerama socijalne politike. Konkretni efekti bit će vidljivi tek kroz mjesečne isplate u narednim godinama, posebno za one koji su najosjetljiviji na svaku promjenu u visini mirovinskog primanja.
Šira slika: trošak, inflacija i pravičnost
Pitanje ukidanja poreza na mirovine treba sagledati i u širem ekonomskom kontekstu. Hrvatska, kao i druge zemlje regije, posljednjih godina je prošla kroz period značajne inflacije, koja je posebno teško pogodila stanovništvo sa fiksnim primanjima, među kojima su umirovljenici jedna od najvećih kategorija. Iako su određena povećanja mirovina provedena, brojni izvještaji potrošačkih organizacija i ekonomskih analitičara ukazuju da rast cijena osnovnih životnih potreba, posebno hrane, energenata i lijekova, znatno premašuje takva povećanja.
U takvom kontekstu, svaka mjera koja smanjuje porezno opterećenje umirovljenika ima jasan pozitivan smjer, ali se njena vrijednost mjeri prema tome koliko stvarno doprinosi oporavku životnog standarda. Stručnjaci iz oblasti javnih finansija i socijalne politike redovno upozoravaju da efikasne politike prema umirovljenicima uključuju kombinaciju više instrumenata, od poreznih mjera, preko ciljanih dodataka za najugroženije, do investicija u javne usluge poput zdravstva, lijekova, javnog prijevoza i stanovanja, koje smanjuju indirektne troškove života.
Posebno je važno pitanje pravičnosti. Ako se mjera u praksi pokaže primarno povoljnom za one s natprosječnim mirovinama, kao što tvrde njeni kritičari, postavit će se prirodno i pitanje kako paralelno odgovoriti na potrebe najsiromašnijih umirovljenika. Politički, ekonomski i socijalno, riječ je o trajno otvorenoj raspravi, koja se u različitim oblicima vodi u gotovo svim zemljama Europske unije i regije.
Šira slika u regiji
Pitanje materijalnog položaja umirovljenika nije ograničeno samo na Hrvatsku. Slične rasprave aktivno se vode i u susjednim zemljama, kao što su Slovenija, BiH, Srbija i Crna Gora, gdje takođe postoji izražena podjela između onih koji primaju natprosječne i onih koji preživljavaju s minimalnim mirovinskim primanjima. Sve češće se postavlja pitanje, kako kreirati ekonomsku politiku koja istovremeno štiti najsiromašnije, motiviše rad i osigurava održivost mirovinskog sistema na dug rok.
U evropskom kontekstu, raste i pažnja prema temi takozvane “dostojanstvene mirovine”, što podrazumijeva mirovinu koja ne pokriva samo egzistencijalne potrebe, već omogućava i učešće u društvenom životu, posjete kulturnim događajima, putovanja, druženja i osnovne luksuze poput kave s prijateljima, što je upravo ono o čemu su govorili sami umirovljenici u izjavama za hrvatske medije.
Postupno usklađivanje hrvatskog mirovinskog sistema sa standardima koji vladaju u razvijenijim dijelovima Europske unije bit će dugotrajan proces, koji uključuje brojne reforme, političke odluke i ekonomske kompromise. Ukidanje poreza na mirovine može biti jedna od stepenica u tom procesu, ali teško da samo po sebi predstavlja konačan odgovor na složeno pitanje životnog standarda starije populacije.
Zaključak
Najavljeno ukidanje poreza na mirovine od iduće godine predstavlja mjeru koja će, prema dostupnim izračunima, na godišnjem nivou vratiti oko 180 miliona eura u džepove dijela hrvatskih umirovljenika. Za one s mirovinama u rasponu od 600 do 1.000 eura, mjesečni efekat kretat će se od približno pet do nekoliko desetaka eura, dok najviše koristi imaju umirovljenici s natprosječnim primanjima.
Iz redova umirovljenika, kao i iz nekih umirovljeničkih organizacija, dolaze podijeljene reakcije. Dio populacije ovu mjeru prihvata kao mali, ali dobrodošli korak, dok je drugi dio doživljava kao nedovoljnu intervenciju, posebno za one s minimalnim primanjima koji su izvan obuhvata mjere. Iz redova stranke koja je promovisala mjeru, najavljuje se i šire usklađivanje mirovina prema cilju prosječne mirovine od oko 800 eura do kraja mandata.
Konačan dojam o uspješnosti ovog koraka bit će moguć tek nakon što se konkretna zakonska rješenja primijene u praksi, te u kontekstu šire ekonomske slike i kretanja cijena. Do tada, ono što ostaje najvažnije jeste sama poruka koju je veliki broj umirovljenika uputio preko medija, da im uz finansijske mjere posebno treba i osjećaj da društvo prepoznaje njihov doprinos i potrebu za dostojanstvenom starošću.
