HOO odbio dostaviti dokumentaciju Šimuniću: pozvali se na tajne izvide DORH-a
Hrvatski olimpijski odbor odbio je gradonačelniku Oroslavja Viktoru Šimuniću dostaviti financijsku dokumentaciju koju je on zatražio putem Zakona o pravu na pristup informacijama. Kao razlog odbijanja, krovna sportska organizacija u Hrvatskoj navela je činjenicu da su u tijeku tajni izvidi koje provodi Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, te da bi dostavljanje tražene dokumentacije moglo ugroziti samu svrhu tih izvida.
Sam slučaj otvara nekoliko važnih pitanja, od kojih je najznačajnije ono o ravnoteži između prava na pristup informacijama javnog značaja i obaveze očuvanja tajnosti istražnih postupaka. Riječ je o temi koja je u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama Europske unije, predmet kontinuiranih rasprava među pravnim stručnjacima, novinarima i akterima civilnog društva, a kroz aktualni primjer dobija konkretan, životan oblik.
Pozadina zahtjeva: kako se troši javni novac u sportu
Gradonačelnik Oroslavja Viktor Šimunić putem Zakona o pravu na pristup informacijama zatražio je financijsku dokumentaciju Hrvatskog olimpijskog odbora jer želi, kako je naveo, znati kako se troši javni novac u nacionalnim sportskim savezima. Riječ je o pitanju koje je posljednjih mjeseci postalo posebno aktualno u domaćoj javnosti, dijelom i nakon niza otvorenih sumnji u nepravilnosti u radu pojedinih sportskih saveza i organizacija.
Hrvatski olimpijski odbor, kao krovna sportska organizacija u Hrvatskoj, igra ključnu ulogu u raspodjeli sredstava prema nacionalnim sportskim savezima i drugim sportskim organizacijama. Pitanje transparentnosti njegovog poslovanja, kao i samog načina na koji se javna sredstva prenose dalje prema savezima, redovno se otvara u javnosti, posebno u kontekstu rasprava o sportu kao važnom segmentu društvenog života.
Šimunić je, prema svojim ranijim navodima, posebno bio fokusiran na otkrivanje načina na koji se troše sredstva u sportskom sistemu, što je tema koja se uklapa u njegovu širu javnu kampanju o korištenju javnih sredstava u različitim segmentima. Kombinacija sportskog konteksta i pitanja javne odgovornosti čini ovaj slučaj prepoznatljivim i izvan klasično političkih okvira.
Najavljena dostava i ono što je uslijedilo
Početkom aprila, Hrvatski olimpijski odbor je u posebnom priopćenju, kojim je odgovorio na zahtjev gradonačelnika Oroslavja, najavio dostavljanje obimne dokumentacije. “Dokumentacija koja broji desetke tisuća stranica bit će uredno zapakirana i dostavljena, ne elektronički, ne selektivno, nego fizički, konkretno i opipljivo, posebnim kombijem Hrvatskog olimpijskog odbora u Ured gradonačelnika Oroslavja”, stajalo je u priopćenju.
Gotovo dva mjeseca kasnije, međutim, gradonačelnik Oroslavja nije dočekao najavljeni kombi s bankovnim izvodima, već pismo u kojem ga se obavještava da mu tražena dokumentacija neće biti dostavljena. Time je nastala situacija u kojoj prvobitno najavljen i medijski snažno popraćen čin transparentnosti, zamijenjen je obrazloženim pravnim stavom koji se poziva na druge zakonske obaveze.
Iz HOO-a su u rješenju kojim su odgovorili Šimuniću obrazložili da je njihov osnovni razlog za odbijanje upravo postojanje tajnih izvida koje provodi nadležno državno odvjetništvo. Time se cijela rasprava prebacuje iz domena puko medijskog spora u domen primjene konkretnih zakonskih odredbi, prije svega Zakona o kaznenom postupku i Zakona o pravu na pristup informacijama.
Pravna osnova odluke: tajnost izvida
U obrazloženju rješenja, HOO je naveo precizne pravne odredbe na osnovu kojih je donio svoju odluku. Citirajući relevantnu odredbu Zakona o kaznenom postupku, navedeno je da je postupanje tokom izvida tajno, te da samo tijelo koje provodi izvide može, kada to nalaže interes javnosti, o tijeku izvida izvijestiti javnost na način propisan posebnim zakonom. Upravo zbog takve zakonske naravi izvida, prema obrazloženju, nije moguće utvrditi prema kojim se sve osobama i u kojem opsegu provode izvidi, niti je dopušteno raspolagati podacima koji bi mogli upućivati na njihov sadržaj ili tijek.
Kao polazište svoje argumentacije, HOO je istaknuo da bankovni izvodi predstavljaju vjerodostojnu finansijsku dokumentaciju iz koje je vidljivo kada su i u kojem iznosu sredstva doznačena od strane HOO-a različitim primateljima. Riječ je o vrsti dokumentacije koja, sa stanovišta istražnih tijela, može direktno pokazivati moguće tokove novca i odnose među akterima.
“Slijedom navedenog, omogućavanje pristupa traženim dokumentima u ovom trenutku moglo bi dovesti do ugrožavanja svrhe izvida te bi bilo protivno odredbama Zakona o kaznenom postupku, a time i ograničenjima propisanim člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, koje je tijelo u ovakvim okolnostima obavezno primijeniti”, navedeno je u rješenju.
Iz HOO-a su dodali i objašnjenje konkretne procedure unutar same krovne sportske organizacije. Kako navode, u konkretnom slučaju postojanje i opseg izvida, kao i okolnosti koje iz njih proizlaze, predstavljaju prethodno pitanje od kojeg ovisi mogućnost odlučivanja o samom zahtjevu za pristup informacijama. “Budući da su izvidi tajni te da njihovo trajanje, ishod kao i opseg nisu poznati niti dostupni ovom tijelu, navedeno prethodno pitanje nije moguće riješiti od strane službenika za informiranje”, zaključeno je u dokumentu.
Šimunićeva reakcija: pomak u jezičkom registru
Reakcija gradonačelnika Oroslavja na ovakvo rješenje bila je oštra i jasno izražena. “Pompozno su obećavali istovariti kamione papira, a sad se služe pravnim smicalicama i odgovaraju da od dostave dokumenata neće biti ništa. Ovo je pljuvanje u lice građana po tko zna koji put”, rekao je Šimunić u izjavi za medije nakon što je zaprimio rješenje.
U svojoj argumentaciji, Šimunić je naglasio kontrast između prvobitno najavljene dostave dokumentacije i konačnog ishoda. Tom je formulacijom istovremeno otvorio i šire pitanje povjerenja u rad institucija, posebno onih koje upravljaju značajnim javnim sredstvima. Iz njegove perspektive, ne radi se samo o jednom konkretnom slučaju, nego o širem obrascu odnosa između građana i institucija.
Pravna strana, međutim, ostaje nezavisna od medijskih kvalifikacija. U slučajevima u kojima postoji legitiman pravni razlog za uskraćivanje pristupa informacijama, kao što je u ovom slučaju tajnost istražnog postupka, nadležna tijela imaju obavezu primijeniti relevantne odredbe zakona, neovisno o tonu javne rasprave koja prati zahtjev. Iz tog razloga, daljnji tok cijelog spora vjerovatno će se voditi kroz pravne kanale, posebno kroz mogućnost Šimunićeve žalbe pred povjerenikom za informiranje.
Zakon o pravu na pristup informacijama i njegove granice
Da bi se ovaj slučaj ispravno razumio, korisno je sagledati i sam zakonski okvir koji regulira pristup informacijama. Zakon o pravu na pristup informacijama u Hrvatskoj jedan je od ključnih instrumenata transparentnosti i predstavlja jedno od najsnažnijih oruđa u rukama građana, novinara i organizacija civilnog društva, prilikom kontrole rada tijela koja upravljaju javnim sredstvima.
Pravo na pristup informacijama, međutim, nije apsolutno. Zakon predviđa niz ograničenja, od kojih se neka odnose na zaštitu privatnosti, neka na zaštitu intelektualnog vlasništva, a neka, kao u ovom slučaju, na ne ometanje istražnih i drugih službenih postupaka. Konkretno, član 15. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje ograničenja koja se primjenjuju kada bi dostava tražene informacije mogla ugroziti druge legitimne interese.
Na dnevni red pregovora došlo i odmrzavanje iranske imovine: guverner centralne banke otputovao u Katar!
U sporovima oko tumačenja ovih ograničenja često se postavlja pitanje, gdje povući granicu između pravne osnove za uskraćivanje informacija i pravne osnove za prevladavanje takvih ograničenja kada se procijeni da je javni interes značajniji. Sami sudovi u različitim zemljama, uključujući i Hrvatsku, u sličnim slučajevima donose različite odluke ovisno o konkretnim okolnostima, pa je svaka pojedinačna procjena pažljiv pravni posao.
Stručnjaci u oblasti prava na pristup informacijama često ističu da u praksi nije rijetko da različita tijela različito tumače dostupnost iste vrste dokumentacije. Time se dodatno otvara prostor za žalbene procedure, posredovanje povjerenika za informiranje i, eventualno, sudske sporove, što sve doprinosi širem razvoju prakse u ovoj oblasti.
Šire institucionalne okolnosti
Aktualni spor između gradonačelnika Oroslavja i Hrvatskog olimpijskog odbora odvija se u kontekstu šireg perioda izrazitog javnog interesa za način poslovanja sportskih organizacija u Hrvatskoj. Posebno je u javnosti odjeknula nedavna ostavka Zlatka Mateše s mjesta predsjednika Hrvatskog olimpijskog odbora, koja je uslijedila nakon što je policija prošlog mjeseca, po nalogu USKOK-a, izuzela dokumentaciju iz Hrvatskog judo saveza zbog sumnji u nepravilnosti u trošenju novca.
Ovaj redoslijed događaja, počevši od policijskih radnji u Hrvatskom judo savezu, preko ostavke prvog čovjeka HOO-a, do aktualnog odbijanja dostavljanja dokumentacije, čini cjelovit kontekst u kojem se pitanje transparentnosti finansija u sportskim organizacijama nameće kao trajno otvoreno. U takvim uslovima, svako pojedinačno pravno postupanje, uključujući i odluku o pristupu informacijama, dobija dodatnu javnu težinu.
Za HOO i ostale sportske organizacije, situacija je u određenom smislu paradoksalna. S jedne strane, povezanost s pravosudnim postupkom dijelimno ograničava prostor za dijalog sa javnošću o konkretnim financijskim podacima. S druge strane, dugotrajno održavanje neizvjesnosti i neizrečenih informacija može povećati medijski pritisak i pojačati percepciju nedostatka transparentnosti. Iz tog razloga, način na koji se HOO bude obraćao javnosti u narednom periodu, kako u službenim saopćenjima tako i u eventualnim izjavama čelnih ljudi, biti će važan element šire ocjene rada te institucije.
Mogući daljnji koraci
Gradonačelnik Oroslavja, kao podnositelj zahtjeva za pristup informacijama, prema zakonskim odredbama ima pravo da na rješenje HOO-a uloži žalbu povjereniku za informiranje. To je nadležno tijelo koje u takvim slučajevima ocjenjuje da li je odbijanje pristupa informacijama bilo opravdano, te može potvrditi ili izmijeniti odluku tijela koje je prvobitno odlučivalo.
Pored upravnih i pravnih koraka, sam Šimunić već je putem medija najavljivao da neće odustati od svog zahtjeva i da će nastaviti tražiti transparentnost u načinu raspolaganja javnim sredstvima u sportskim organizacijama. Time se cijela rasprava verovatno seli u dvostruki kolosijek, jedan koji se odvija unutar pravnih procedura, i drugi koji se vodi u medijskom prostoru i javnoj raspravi.
Šta će na kraju biti dostupno javnosti, a šta će ostati pod okriljem tajnosti istražnih postupaka, zavisit će od više faktora, među kojima je i tok same istrage koju provodi nadležno državno odvjetništvo. U situacijama u kojima istraga bude zaključena, eventualno podizanjem optužnice ili obustavom, odnos prema spornoj dokumentaciji može se značajno promijeniti, što često dovodi do dodatnih medijskih pomaka.
Šira slika transparentnosti u javnom sektoru
Slučaj HOO-a i gradonačelnika Oroslavja nije izolovan primjer napetosti između prava na pristup informacijama i drugih pravnih interesa. Slične rasprave vode se u nizu drugih sektora, od zdravstva, preko obrazovanja, do energetike, posebno kada se radi o tijelima koja raspolažu značajnim javnim sredstvima ili imaju regulatornu ulogu.
Stručnjaci u oblasti dobrog upravljanja redovno ističu da transparentnost u trošenju javnih sredstava predstavlja temelj povjerenja građana u institucije. Iako je svaki konkretni slučaj specifičan, dosljedna primjena standarda u svim sličnim slučajevima doprinosi izgradnji predvidljivog okvira, u kojem građani znaju šta mogu očekivati od institucija, a institucije znaju šta moraju isporučiti.
U evropskom kontekstu, pristup informacijama je već dugo prepoznat kao jedan od ključnih elemenata demokratije, što se odražava i u nizu europskih i međunarodnih dokumenata. Hrvatska, kao članica Europske unije, prati ovaj okvir kroz vlastite zakone i prakse, ali se konačne ocjene o njihovoj djelotvornosti formiraju upravo kroz pojedinačne slučajeve, poput aktualnog spora oko dokumentacije HOO-a.
Zaključak
Odluka Hrvatskog olimpijskog odbora da gradonačelniku Oroslavja Viktoru Šimuniću ne dostavi traženu financijsku dokumentaciju, uz obrazloženje da je u tijeku tajni istražni postupak koji provodi nadležno državno odvjetništvo, predstavlja konkretan primjer kako se susreću dva važna pravna principa, pravo na pristup informacijama i obaveza očuvanja tajnosti istražnih postupaka.
Sa stanovišta institucija, takve odluke su rezultat pažljive pravne analize i obaveza koje proizlaze iz važećih zakona. Sa stanovišta javnosti, one mogu biti predmet različitih tumačenja, što potvrđuje i oštra reakcija samog Šimunića. U narednim mjesecima, daljnji tok ovog spora vjerovatno će se odvijati kroz pravne procedure, među njima i moguću žalbu povjereniku za informiranje, kao i kroz javnu raspravu koja se vodi paralelno.
Sa svim svojim slojevima, ovaj slučaj postaje važan podsjetnik na to koliko su pažljivo balansiranje između transparentnosti i istražne djelotvornosti, te dosljedno poštivanje prava na pristup informacijama i u praksi i u zakonu, ključni elementi savremenog demokratskog društva. Konačan ishod, kao i šira poruka koju on bude poslao prema svim sličnim slučajevima u budućnosti, bit će vidljiv tek kroz dalji razvoj događaja.
Napomena uz tekst: za sve osobe i organizacije čije se eventualno učešće u istražnim postupcima može pretpostaviti, vrijedi pretpostavka nevinosti dok pravomoćnom presudom ne bude utvrđeno suprotno. Tekst predstavlja informativni prikaz aktualnog upravnog i medijskog spora, a ne ocjenu krivnje bilo koje pojedine osobe ili tijela.
