Razilaženje SAD-a i EU oko budućnosti međunarodne supervizije u Bosni i Hercegovini
Pitanje budućnosti Ureda visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini ponovo je u središtu političke pažnje nakon što su se pojavile razlike u stavovima Sjedinjenih Američkih Država i Evropske unije o tome kako bi se međunarodna supervizija nad zemljom trebala dalje odvijati. Razilaženje dvaju ključnih međunarodnih aktera otvorilo je prostor za niz domaćih političkih reakcija, među kojima se posebno ističu zahtjevi pojedinih stranaka za okončanjem rada te institucije.
Tema dotiče jedno od najsloženijih pitanja ustavnog i političkog uređenja Bosne i Hercegovine, zemlje u kojoj već gotovo tri decenije postoji oblik međunarodnog nadzora uspostavljen nakon završetka rata. Razumijevanje aktuelnih sporova zahtijeva sagledavanje šireg konteksta, uključujući ulogu visokog predstavnika, prirodu takozvanih bonskih ovlasti i odnose različitih domaćih i međunarodnih aktera.
Pozicija hrvatskih stranaka
Najveće stranke koje predstavljaju hrvatski narod u Bosni i Hercegovini iznijele su stav da je, prema njihovom mišljenju, došlo vrijeme za okončanje rada Ureda visokog predstavnika i da bi predstavnici triju konstitutivnih naroda trebali preuzeti odgovornost za vođenje zemlje. Taj stav iznesen je u kontekstu razlika koje su se pojavile između američkog i evropskog pristupa pitanju nastavka supervizije.
Iz najveće hrvatske stranke u zemlji navode da postojeći model nadzora, prema njihovoj ocjeni, više ne doprinosi stabilnosti. Iz te stranke smatraju da upravljanje putem ovog ureda ne bi trebalo trajati decenijama te se protive primjeni širokih ovlasti za koje, kako navode, smatraju da su bile izvor nestabilnosti.
Potpredsjednica te stranke, koja je ujedno i kandidatkinja na predstojećim izborima za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, opisala je aktuelni trenutak kao značajan. Prema njenim riječima, važnije od toga ko dolazi na mjesto novog visokog predstavnika jeste da narodi sami biraju svoje predstavnike i preuzimaju odgovornost za vlastite odluke. U tom procesu, kako je navela, važna je i podrška Sjedinjenih Država, ali i razumijevanje Evropske unije.
Sličan stav iznio je i čelnik druge hrvatske stranke, koji je naglasio da, prema njegovom mišljenju, nema alternative tome da domaći politički predstavnici preuzmu odgovornost i ubrzaju proces evropskih integracija. Prema njegovim riječima, potrebno je intenzivirati ispunjavanje uvjeta na putu prema Evropskoj uniji i na taj način okončati ulogu ovog ureda, a budućnost zemlje graditi kroz unutrašnji dogovor predstavnika konstitutivnih naroda.
Razlike između američkog i evropskog pristupa
Pitanje supervizije našlo se u žiži nakon dvodnevnog zasjedanja Vijeća za provedbu mira u Sarajevu, tijela koje okuplja države i organizacije zadužene za nadgledanje provedbe mirovnog sporazuma. Iz američke ambasade u Sarajevu, prema dostupnim informacijama, izneseni su prigovori na račun Evropske unije zbog toga što nije imenovan novi visoki predstavnik, kandidat koji je, prema istim navodima, bio favorit američke strane.
Razlika u pristupima dvaju aktera ogleda se u različitim pogledima na to kako bi se međunarodna prisutnost trebala dalje razvijati. Dok jedan pristup naglašava postupnu tranziciju i prenošenje odgovornosti na domaće institucije, drugi zagovara zadržavanje postojećih mehanizama nadzora. Ova razlika nije isključivo tehničke prirode, nego odražava i šira poimanja o tome u kojoj je mjeri zemlja spremna za samostalno upravljanje bez međunarodnog korektiva.
Različite pozicije domaćih aktera
Stavovi unutar Bosne i Hercegovine o ovom pitanju nisu jedinstveni i u velikoj mjeri prate linije triju konstitutivnih naroda. Pored navedenih stavova hrvatskih stranaka, postoje i pozicije koje zastupaju predstavnici bošnjačkog i srpskog naroda, a koje se međusobno razlikuju.
Bošnjačka politička strana, prema dostupnim informacijama, zalaže se za zadržavanje postojećih ovlasti visokog predstavnika i u tom je pogledu bliža stajalištu Evropske unije. Predstavnici te strane uglavnom ističu da međunarodni nadzor i dalje igra stabilizirajuću ulogu i da bi njegovo preuranjeno ukidanje moglo otvoriti prostor za političke tenzije.
Srpska politička strana, s druge strane, zauzima stav koji je bliži viziji postupne tranzicije ureda, što je pristup bliži onome koji zagovara američka administracija. Predstavnici te strane uglavnom smatraju da je institucija visokog predstavnika u svom postojećem obliku prevaziđena i da bi odgovornost trebala biti prenesena na domaće aktere. Na ovaj način, pitanje supervizije postaje tačka u kojoj se ukrštaju i domaće političke podjele i razlike u pristupu dvaju vanjskih aktera.
Šta je Ured visokog predstavnika
Da bi se razumjela suština aktuelnog spora, korisno je objasniti šta Ured visokog predstavnika zapravo predstavlja. Riječ je o međunarodnoj instituciji uspostavljenoj nakon završetka rata u Bosni i Hercegovini, u sklopu provedbe mirovnog sporazuma postignutog krajem 1995. godine. Zadatak te institucije bio je nadzor nad civilnim aspektima provedbe mira i pružanje podrške izgradnji domaćih institucija.
Talijanski regulator pokrenuo istragu protiv niskotarifne aviokompanije zbog naknade za gorivo
Visoki predstavnik je osoba koja stoji na čelu ovog ureda, a imenuje je Vijeće za provedbu mira, uz potvrdu Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda. Tokom godina, ovu funkciju obavljao je niz diplomata iz različitih evropskih zemalja. Mandat i ovlasti visokog predstavnika predmet su čestih političkih rasprava, kako unutar zemlje tako i u međunarodnim okvirima.
Vijeće za provedbu mira, koje se u javnosti često spominje pod skraćenicom izvedenom iz engleskog naziva, tijelo je koje okuplja predstavnike država i međunarodnih organizacija uključenih u nadzor nad provedbom mira. To tijelo ima ključnu ulogu u usmjeravanju rada ureda i odlučivanju o pitanjima vezanim za njegov mandat.
Bonske ovlasti i njihova uloga
Poseban predmet rasprave predstavljaju takozvane bonske ovlasti, koje se često spominju u kontekstu rada visokog predstavnika. Riječ je o širokom skupu ovlaštenja koje je Vijeće za provedbu mira dodijelilo visokom predstavniku krajem devedesetih godina, na zasjedanju održanom u njemačkom gradu Bonnu, po kojem su i dobile ime.
Te ovlasti, u načelu, omogućavaju visokom predstavniku da donosi obavezujuće odluke, uključujući mogućnost nametanja zakona i smjenjivanja javnih dužnosnika za koje se procijeni da opstruiraju provedbu mirovnog sporazuma. Upravo zbog svog opsega, ove ovlasti predmet su različitih tumačenja i suprotstavljenih političkih stavova unutar zemlje.
Jedni u njima vide neophodan mehanizam za očuvanje stabilnosti i provedbu reformi u situacijama u kojima domaći akteri ne mogu postići dogovor. Drugi smatraju da njihova primjena ograničava razvoj domaćih demokratskih institucija i odgovornost domaćih političkih predstavnika. Ova razlika u tumačenju jedna je od središnjih tačaka aktuelne rasprave o budućnosti ureda.
Veza s procesom evropskih integracija
Pitanje budućnosti međunarodne supervizije usko je povezano s procesom približavanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji. Više domaćih političkih aktera povezuje okončanje rada ureda s napretkom na evropskom putu, smatrajući da bi ispunjavanje uvjeta za članstvo trebalo biti praćeno postupnim smanjenjem međunarodnog nadzora.
Proces evropskih integracija podrazumijeva niz reformi u oblastima poput vladavine prava, funkcionisanja institucija i usklađivanja domaćeg zakonodavstva s pravnim okvirom Unije. Pitanje koliko je napredak u tim oblastima povezan s postojanjem ili ukidanjem međunarodne supervizije ostaje predmet različitih političkih procjena.
Širi kontekst i moguće implikacije
Aktuelni spor između dvaju ključnih međunarodnih aktera odražava širu složenost pitanja međunarodnog angažmana u postkonfliktnim društvima. Pitanje kada i pod kojim uvjetima okončati međunarodni nadzor jedno je od najtežih u savremenim međunarodnim odnosima, jer uključuje procjenu spremnosti domaćih institucija da samostalno obezbijede stabilnost.
Bez obzira na različite stavove, sve uključene strane uglavnom izražavaju zajednički cilj stabilnosti i napretka zemlje, iako se razlikuju u procjeni puta kojim se taj cilj može postići. Daljnji razvoj situacije zavisit će od niza faktora, uključujući odluke Vijeća za provedbu mira, dinamiku odnosa između Sjedinjenih Država i Evropske unije, te sposobnost domaćih aktera da postignu dogovor o ključnim pitanjima.
Za građane Bosne i Hercegovine, kao i za širu regionalnu javnost, pitanje budućnosti međunarodne supervizije ostaje tema koju vrijedi pratiti kroz zvanična saopćenja institucija i izvještaje relevantnih izvora, budući da bi eventualne promjene mogle imati dugoročne posljedice po političko uređenje zemlje.
