Predsjednik Hrvatskog sabora najavio susret s papom: položaj Hrvata u BiH među ključnim temama
Predsjednik Hrvatskog sabora Gordan Jandroković sutra putuje u Rim, gdje će se susreti sa papom Lavom i vatikanskim državnim sekretarom Pietrom Parolinom. U najavi posjete, Jandroković je istakao da će jedna od centralnih tema biti položaj Hrvata u Bosni i Hercegovini. Sami susret dolazi u trenutku u kojem se različite teme vezane uz Bosnu i Hercegovinu nalaze u središtu pažnje, kako regionalnih, tako i međunarodnih aktera.
Pored direktnih razgovora o položaju jedne od tri konstitutivne nacije u BiH, predviđa se i razgovor o širim politikama hrvatske Vlade, kao i o, kako je formulisao sam predsjednik Sabora, “željama hrvatskog naroda”. Time je već u najavi posjeti dat širok okvir, koji prelazi puko ceremonijalan karakter i ulazi u domen aktivne diplomatije.
Najava razgovora i ključne teme
U svojoj najavi sastanaka u Rimu, Jandroković je istakao nekoliko ključnih elemenata. Pored standardnih protokolarnih susreta, koji su redovni dio takvih visokih posjeta, najavljeno je da će se posebna pažnja posvetiti pitanju Hrvata u Bosni i Hercegovini.
“Važna tema će biti i položaj Hrvata koji žive u Bosni i Hercegovini. Jako nam je važno da ostanu u BiH, da budu zaista tretirani kao jednakopravni, konstitutivni narod kao ostala dva naroda, da imaju pravo odabira svojih legitimnih predstavnika”, izjavio je Jandroković. Ovom formulacijom predsjednik Sabora postavio je nekoliko ključnih elemenata hrvatske pozicije, posebno u dijelu koji se odnosi na pitanje izbornog modela u BiH.
U svom istupu Jandroković je naveo i da će pokušati pojasniti, kako je formulisao, smisao Bosne i Hercegovine kao države, jer je, prema njegovim riječima, sve teže to objasniti novim političarima koji se “ne sjećaju ni Dejtona ni svega onoga što mu je prethodilo”. Ovom formulacijom on je signalizirao da hrvatska diplomatija prepoznaje generacijsku promjenu na čelnim mjestima u različitim međunarodnim institucijama, i da to zahtijeva i prilagodjen pristup u objašnjavanju kompleksnosti BiH.
Sami pojam “legitimnih predstavnika” koji je Jandroković spomenuo, posljednjih godina predstavlja jedan od najznačajnijih elemenata političke debate u BiH, sa različitim tumačenjima u različitim političkim opcijama. Hrvatska strana, kao i pojedini politički predstavnici Hrvata u BiH, taj princip tradicionalno zastupaju kao važan element izbornog sistema, dok dio drugih političkih aktera u BiH iznosi različite poglede na isto pitanje.
Diplomatski značaj posjete
Sa diplomatskog stanovišta, posjeta predsjednika hrvatskog Sabora Vatikanu ima nekoliko značajnih dimenzija. Sami susreti sa papom i državnim sekretarom Vatikana predstavljaju visoke kontakte, koji se u međunarodnoj praksi smatraju izrazito značajnima u politici Svete Stolice, kao i u širem evropskom kontekstu.
Vatikan, kao specifičan suverenitet, koji kombinuje vjersku i svjetovnu dimenziju, ima posebno razvijenu diplomatiju koja se prostire na gotovo sve zemlje svijeta. Njegovi stavovi i poruke, čak i kada se odnose na specifične regionalne situacije, redovno se pažljivo prate, jer mogu utjecati na šire javne narative i na konkretne odnose među državama.
Po pitanju Bosne i Hercegovine, Vatikan je već u prethodnom periodu pokazivao zanimanje za niz tema, koje se prelivaju iz oblasti vjerskih sloboda, položaja katoličke zajednice, šire socijalne situacije, kao i pitanja migracija. Iz tog razloga, ponovno otvaranje teme statusa Hrvata u BiH na tako visokom nivou predstavlja priliku da se aktualne hrvatske pozicije iznesu pred sagovornike koji imaju mogućnost da utiču na šire međunarodne narative.
Treba imati u vidu i da su, prema dosadašnjoj praksi Svete Stolice, javne reakcije nakon takvih sastanaka uglavnom usmjerene na opće poruke o miru, dijalogu i međusobnom poštivanju, dok se konkretni stavovi po političkim temama rijetko iznose direktno. Iz tog razloga, konkretan učinak posjete najčešće se ne mjeri kratkoročnim porukama, nego dugoročnim utjecajem na opću diplomatsku klimu.
Pozicija hrvatske strane: šta to znači
Da bi se ispravno razumio kontekst Jandrokovićevih izjava, vrijedi sagledati i ono što one konkretno predstavljaju kao izraz pozicije hrvatske strane. Hrvatska Vlada, kao i hrvatske institucije u širem smislu, već godinama u svojim međunarodnim istupima naglašavaju temu položaja Hrvata u BiH kao jedno od ključnih spoljnopolitičkih pitanja.
Konkretno, hrvatska strana redovno iznosi nekoliko ključnih elemenata svoje pozicije. Prvi je insistiranje na statusu Hrvata kao jednog od tri konstitutivna naroda u BiH, što je princip ustavno utemeljen u Daytonskom sporazumu. Drugi je zalaganje za, kako se to formuliše, mogućnost izbora “legitimnih predstavnika”, što se u praksi prevashodno odnosi na izborni model za hrvatske članove pojedinih institucija. Treći je opće zalaganje za jednakopravnost svih konstitutivnih naroda u funkcionisanju države.
Sa stanovišta same Bosne i Hercegovine, ovi elementi su godinama predmet aktivne i ponekad oštre debate. Različite političke opcije u BiH na njih reaguju različito, u skladu sa vlastitim platformama. Iz tog razloga, hrvatska zvanična diplomatska zalaganja oko ovih tema sa istom pažnjom prate i institucije u Sarajevu, Mostaru i drugim centrima u BiH, kao i predstavnici različitih konstitutivnih naroda i ostalih građana.
Pored same političke dimenzije, postoji i opća kulturna i historijska dimenzija. Hrvatska, kao matična zemlja jednog od konstitutivnih naroda u BiH, ima poseban interes za očuvanje pravnog i institucionalnog položaja zajednice s kojom dijeli kulturno i historijsko nasljeđe. Iz tog razloga, sva pitanja koja se odnose na položaj Hrvata u BiH redovno se nalaze na vrhu dnevnih redova bilateralnih razgovora između Zagreba i Sarajeva.
Pozicija unutar BiH
Iz perspektive samih Hrvata u Bosni i Hercegovini, političke opcije koje ih predstavljaju takođe imaju različite pristupe ovim pitanjima. Najsnažnija stranka u tom dijelu spektra, HDZ BiH, već dugo je glavni aktivni promoter teme legitimnog predstavljanja, koja u njihovoj interpretaciji uključuje konkretne izmjene Izbornog zakona BiH.
Pored HDZ-a BiH, postoje i druge stranke koje predstavljaju različite glasove unutar hrvatske zajednice u BiH, sa različitim akcentima na pitanjima integracije, pomirenja i suradnje sa drugim narodima. Konkretne razlike među njima često su izraz različitih lokalnih prilika, kao i šireg pogleda na budućnost zemlje.
Bivši poljski zamjenik ministra Marcin Romanowski u bijegu: prema dostupnim informacijama viđen i u HrvatskojSa stanovišta hrvatske zajednice koja živi u različitim dijelovima BiH, glavna pitanja u praksi često se odnose na svakodnevne aspekte života, kao što su ekonomske mogućnosti, obrazovanje na maternjem jeziku, vjerske slobode, povratak prognanih i raseljenih, te očuvanje kulturne baštine. Ova pitanja, iako manje vidljiva u međunarodnim istupima na nivou Jandrokovića, predstavljaju stvarni okvir u kojem se mjeri uspješnost dugoročne politike.
Šira slika BiH i Daytonski okvir
Jandrokovićeva napomena o tome da je novim međunarodnim akterima sve teže objasniti smisao BiH kao države i sam Daytonski sporazum, dotiče širi izazov sa kojim se BiH suočava više od tri decenije. Daytonski sporazum, potpisan 1995. godine, predstavlja temeljni mirovni i ustavni dokument koji je okončao rat u BiH i postavio okvir za njeno funkcionisanje kao složene države.
Sa institucionalnog stanovišta, Daytonski sporazum osnovao je BiH kao državu sa dva entiteta, Federacijom BiH i Republikom Srpskom, kao i sa Brčko distriktom kao posebnim institucionalnim okvirom. Pored toga, sporazum je postavio i ulogu visokog predstavnika međunarodne zajednice, kao i niz drugih elemenata koji su u proteklim decenijama prošli kroz različite faze primjene i tumačenja.
Sami Daytonski okvir je, prema različitim analizama, doveo do uspješnog očuvanja mira u BiH, što je njegov osnovni i nesporan rezultat. Istovremeno, postoje i različite kritike u pogledu složenosti samog sistema, sporog procesa odlučivanja, kao i određenih napetosti između entiteta i različitih nivoa vlasti. Konačan stav o tome šta sve treba mijenjati, a šta zadržati, predmet je trajne demokratske rasprave unutar same BiH i među njenim međunarodnim partnerima.
U trenutku u kojem se na međunarodnoj sceni mijenjaju lideri, posebno u zemljama koje su bile aktivni učesnici u Daytonskom procesu, prirodno je da kompleksnost samog sporazuma postaje sve teže prenositi mlađim generacijama dužnosnika. Iz tog razloga, kontinuirano objašnjavanje, kako iznutra tako i izvana, ostaje važan dio diplomatskog rada svih aktera koji imaju interes u stabilnosti BiH.
Šta posjeta može donijeti
Sa stanovišta konkretnih ishoda, posjete najvišeg ranga kao što su one između predsjednika nacionalnih parlamenata i pape, najčešće donose nekoliko vrsta rezultata. Prvi su simbolički, koji se odnose na samu činjenicu da je tema otvorena na ovako visokom nivou. Drugi su diplomatski, koji se odnose na razmjenu informacija i postavljanje okvira za buduće susrete. Treći su konkretni, koji uključuju eventualne najave novih inicijativa ili programa.
U slučaju Jandrokovićeve posjete, primarni efekat vjerovatno će biti u prvoj kategoriji. Sama činjenica da je predsjednik Hrvatskog sabora otvorio temu položaja Hrvata u BiH u razgovoru sa najvišim predstavnicima Vatikana, dodatno podiže vidljivost te teme u međunarodnom prostoru.
Pored toga, susreti pružaju i priliku za razgovor o širim temama, koje uključuju mir, ekonomski razvoj, pomirenje u regionu, evropski put BiH i Hrvatske, te niz drugih važnih pitanja. Iako se konkretni sadržaji takvih razgovora rijetko javno objavljuju u potpunosti, opće poruke koje se izrazito često formulišu nakon ovakvih posjeta, mogu utjecati na opću diplomatsku klimu.
Iz dosadašnje prakse Vatikana, može se očekivati da će Sveta Stolica u svojoj komunikaciji nakon susreta vjerovatno naglasiti potrebu mira, dijaloga i poštivanja prava svih građana BiH, neovisno od njihove nacionalne ili vjerske pripadnosti. Takve poruke u svojim konkretnim formulacijama mogu se razlikovati od pojedinačnih nacionalnih perspektiva, ali u pravilu uključuju opću podršku stabilnosti zemlje.
Reakcije iz BiH
Iako u trenutku objave Jandrokovićeve najave nije bilo široko dostupnih službenih reakcija iz Bosne i Hercegovine, prirodno je očekivati da će se različite političke opcije u BiH oglasiti u skladu sa svojim platformama. Različite stranke koje predstavljaju različite konstitutivne narode i druge političke aktere obično u takvim situacijama iznose svoje stavove, ponekad u oštroj formi, ponekad konstruktivno.
Konkretne reakcije u narednim danima vjerovatno će obuhvatiti i hrvatske stranke u BiH, koje ovakve istupe iz Zagreba uglavnom prepoznaju kao podršku vlastitim pozicijama. Sa druge strane, dio bošnjačkih političkih aktera, kao i određeni dio srpske političke scene u BiH, redovno na slične istupe reaguje kritički, posebno kada se radi o pitanjima izbornog modela ili konstitutivnosti naroda.
Sa stanovišta opće dinamike u zemlji, ovakve diplomatske posjete najčešće postaju samo jedan od mnogih elemenata političke debate koja se vodi paralelno. Konačne posljedice po konkretne politike i odluke obično se vide tek kroz duži vremenski period, kroz kombinaciju različitih međunarodnih i unutrašnjih dinamika.
Zaključak
Najavljena posjeta predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića Vatikanu, sa susretima sa papom Lavom i državnim sekretarom Pietrom Parolinom, predstavlja diplomatski događaj na visokom nivou, koji uključuje i konkretnu otvorenost teme položaja Hrvata u Bosni i Hercegovini. Iz Jandrokovićeve najave jasno proizilazi da hrvatska strana namjerava nastaviti aktivno zastupanje svojih pozicija na ovom pitanju u međunarodnim okvirima.
Konkretni ishodi posjete, kao što je to slučaj sa većinom diplomatskih razgovora ovog ranga, vidjet će se tek u dužem periodu, kroz opću dinamiku odnosa Hrvatske, Vatikana i šireg međunarodnog prostora prema temama vezanim za BiH. Sami susreti u Rimu imaju prije svega simbolički i diplomatski značaj, dok stvarne odluke o budućnosti institucionalnog sistema BiH ostaju u rukama domaćih aktera i šireg međunarodnog okvira.
Tema položaja Hrvata u BiH, kao i šira pitanja Daytonskog okvira, ostat će predmet aktivne rasprave i u narednom periodu. Konstruktivan dijalog svih uključenih strana, kako u BiH, tako i u širem regionalnom i međunarodnom prostoru, predstavlja temelj traženja održivih i pravednih rješenja, koja istovremeno čuvaju mir i otvaraju put za daljnji razvoj zemlje.
