Francuska će nakon više stoljeća ukinuti kraljevske dekrete o ropstvu u kolonijama, Macron podržao potez:
Francuska se priprema za simbolično, ali povijesno značajno ukidanje kraljevskih dekreta koji su nekada uređivali ropstvo u njenim prekomorskim kolonijama. Francuski predsjednik Emmanuel Macron u četvrtak je javno podržao tu inicijativu, dok se zemlja, prema njegovim riječima, suočava s teškim nasljeđem tog povijesnog razdoblja. Riječ je o pravnom činu koji u praksi neće promijeniti svakodnevni život građana, jer je sama institucija ropstva u Francuskoj odavno ukinuta, ali ima dubok simbolični značaj za odnos države prema vlastitoj prošlosti.
Pitanje formalnog brisanja zastarjelih, ali nikada zvanično poništenih dekreta godinama je u središtu javne i akademske rasprave u Francuskoj. Aktuelna inicijativa, koja se sada nalazi u parlamentarnoj proceduri, predstavlja pokušaj da se ta nedosljednost konačno otkloni i da pravni okvir bude u potpunosti usklađen s vrijednostima koje država javno zagovara.
Macronova poruka na obilježavanju godišnjice zakona iz 2001.
Macron je svoj stav iznio tokom obilježavanja 25. godišnjice zakona kojim je Francuska 2001. godine postala prva zemlja na svijetu koja je ropstvo i trgovinu robljem priznala kao zločine protiv čovječnosti. Riječ je o takozvanom Taubirinom zakonu, nazvanom po političarki Christiane Taubiri, koja je tada bila glavni inicijator parlamentarne procedure i autorica njegovog osnovnog teksta. Tom propisu se u Francuskoj redovno pridaje značaj kao jednoj od ključnih tačaka u procesu razmatranja sopstvene povijesti.
Tokom obraćanja Macron je istakao da je daljnje postojanje pomenutih kraljevskih dekreta, koji su decenijama bili faktički van upotrebe, ali formalno nikada nisu poništeni, oblik uvrede i izdaja onoga za što se francuska Republika zalaže. “Zato tražim od vlade da preuzme prijedlog zakona usmjeren na ukidanje Code Noira”, kazao je. Time je politički jasno stao iza inicijative koja je već prošla prvi važan korak u parlamentu, signalizirajući da izvršna vlast neće blokirati taj proces.
Dan ranije odbor za zakonodavstvo francuske Narodne skupštine podržao je prijedlog koji bi formalno ukinuo takozvani Code Noir i druge dekrete iz tog perioda. Taj prijedlog sada treba proći kroz oba doma parlamenta, što je standardna procedura za zakonske akte ovakvog karaktera. Predviđa se i obnova posebne komisije zadužene za istraživanje, izradu službene mape mjesta vezanih za historiju ropstva u prekomorskim teritorijama, te poticanje istraživanja i edukacije na tu temu.
Šta su uopće bili Code Noir i kraljevski dekreti
Da bi se razumio značaj aktualnog poteza, korisno je sagledati o čemu se konkretno radi. Code Noir, u prijevodu Crni kod, bio je skup pravnih odredbi koje je francuski kralj Luj XIV donio krajem 17. stoljeća radi uređenja statusa porobljenih osoba u tadašnjim francuskim kolonijama, prije svega na Karibima. Tokom 18. stoljeća uslijedili su dodatni dekreti koji su tu materiju proširivali i prilagođavali okolnostima različitih kolonija.
Ti propisi su definirali porobljene osobe pravno kao imovinu, uređivali njihov svakodnevni život, prava vlasnika, oblike kažnjavanja, kao i ograničavanja vezana za vjersku praksu i kretanje. Iako su sa savremenog stanovišta ti tekstovi predmet osude, oni su decenijama predstavljali zvaničan pravni okvir koji je doprinosio sistemskoj nepravdi prema milionima ljudi otetih iz Afrike i nasilno odvedenih u kolonije.
Francuska je ropstvo prvi put ukinula 1794. godine, tokom Francuske revolucije, što je u to vrijeme bio radikalan i historijski izuzetan potez. Međutim, Napoleon Bonaparte je 1802. godine poslao vojsku na karipski otok Guadeloupe i tamo obnovio tu praksu, čime je revolucionarno postignuće u toj oblasti privremeno poništeno. Ropstvo je u Francuskoj definitivno ukinuto 1848. godine, čime je institucionalno zatvoreno to poglavlje, ali su pojedini stari pravni tekstovi i dalje formalno ostali u arhivima, bez da je iko proveo njihovo izričito poništenje.
Zašto je simbolično ukidanje važno
Iako sami dekreti više nemaju nikakvu pravnu snagu, njihovo formalno postojanje u zvaničnoj pravnoj historiji države izaziva osjećaj kontradikcije s vrijednostima koje moderna Francuska zagovara. Upravo na tu kontradikciju Macron je posebno usmjerio pažnju, ocijenivši da je takvo stanje neodrživo iz perspektive savremenog pravnog i moralnog okvira.
Simbolično ukidanje ima nekoliko praktičnih efekata. Prvo, formalno briše s liste pravnih tekstova nešto što je već decenijama mrtvo slovo na papiru, čime se simbolika i pravna realnost konačno usklađuju. Drugo, šalje jasnu poruku potomcima žrtava tih sistema, kao i današnjim zajednicama porijeklom iz nekadašnjih kolonija, da država priznaje težinu prošlosti i njeno mjesto u kolektivnom sjećanju. Treće, čin postaje i obrazovni element, jer otvara prostor za raspravu, istraživanje i nastavu o tom periodu u školskom sistemu i javnom prostoru.
Otvoreno pitanje reparacija
Pored ukidanja dekreta, Macron se osvrnuo i na složeno pitanje reparacija. Naveo je da se ne smije izbjegavati to ogromno pitanje, ali je istovremeno upozorio da se ne smiju davati nerealna obećanja koja bi kasnije postala izvor razočaranja. Riječ je o pitanju koje se u različitim oblicima već godinama raspravlja u međunarodnoj zajednici, posebno u kontekstu država koje su istorijski profitirale od transatlantske trgovine ljudima.
Čović u Dnevniku D: nazvao treći entitet "službenim zahtjevom HDZ-a već 35 godina"“Moramo biti pošteni i reći da nikada ne možemo u potpunosti ispraviti ovaj zločin, jer je to nemoguće. Nikada jednog dana nećete moći staviti broj na to, niti pronaći riječi koje bi ovu historiju privele kraju”, rekao je Macron. Uz tu izjavu naglasio je da još nije donio konačnu odluku o reparacijama, ostavljajući prostor za daljnja razmatranja unutar vlade i u dijalogu s parlamentom i predstavnicima zajednica iz prekomorskih teritorija.
Pitanje reparacija pritom uključuje više dimenzija, pravnu, finansijsku, simboličku, ali i obrazovnu i kulturnu. Različite zemlje pristupaju mu na različite načine, od konkretnih izvinjenja i fondova, preko obrazovnih programa i restitucije kulturnih dobara, do donošenja posebnih institucionalnih odluka. Francuski pristup će zavisiti od šire političke rasprave koja se tek treba u potpunosti razviti, a koju će prema svemu sudeći obilježiti i različita gledišta unutar same političke scene.
Šira slika i regionalni odjek
Inicijativa za ukidanje starih kolonijalnih dekreta dolazi u trenutku kada se u više evropskih zemalja vode rasprave o nasljeđu kolonijalnog perioda i o tome kako institucionalno odgovoriti na njegove posljedice. Različite države odlučile su se za simbolička izvinjenja, otvaranje arhiva, vraćanje kulturnih dobara nekadašnjim kolonijalnim društvima, te uspostavu istraživačkih komisija i mjesta sjećanja.
U slučaju Francuske, koja ima izuzetno bogatu i složenu kolonijalnu historiju, ovakvi koraci posebno odjekuju u njenim prekomorskim regionima, kao što su Guadeloupe, Martinique, Francuska Gvajana i Reunion, gdje zajednice s direktnim potomstvom iz perioda ropstva i danas čine značajan dio stanovništva. U tim sredinama godišnjice ukidanja ropstva tradicionalno se obilježavaju kao značajni datumi, a aktuelni potez u javnosti se doživljava kao dodatni korak u priznavanju njihovog mjesta u nacionalnoj povijesti.
Na međunarodnom planu, ovaj korak može imati i šire diplomatske posljedice. U regionu Kariba već godinama postoji koordinirana inicijativa za otvaranje pitanja reparacija s evropskim zemljama, a francuski potezi, bez obzira na njihov konačan oblik, pomno se prate u tim krugovima. Time formalna procedura ukidanja kraljevskih dekreta prelazi okvir domaće politike i postaje dio šireg dijaloga između bivših kolonijalnih sila i nekadašnjih kolonijalnih društava.
Politički kontekst u Francuskoj
U trenutnoj francuskoj politici, ovakva inicijativa istovremeno je i pravno i politički osjetljiva. Dio političke scene podržava njeno simboličko brisanje kao logičan korak prema usklađivanju zakonodavstva s ustavnim vrijednostima, dok dio kritičara upozorava na potrebu jasnog odvajanja simbolike od konkretnih politika prema migracijama, identitetskim pitanjima i odnosima s prekomorskim regionima.
Sama formulacija prijedloga, kojom se ujedno predviđa i obnavljanje rada specijalne komisije zadužene za istraživanje i edukaciju, pokazuje da se francuska vlast pokušava postaviti tako da odgovor ne bude isključivo deklarativan, nego povezan s konkretnim institucionalnim aktivnostima. Hoće li konačan tekst zakona, kao i mogući paket mjera koje slijede, ići u tom pravcu, vidjet će se kroz dalju parlamentarnu raspravu i odluke izvršne vlasti.
Zaključak
Najavljeno ukidanje kraljevskih dekreta o ropstvu u francuskim kolonijama predstavlja simboličan, ali za odnos države prema vlastitoj povijesti vrlo značajan korak. Iako sama institucija ropstva u Francuskoj ne postoji već gotovo dva stoljeća, formalno postojanje starih pravnih tekstova doživljavalo se kao nedosljednost koju je politika sve teže mogla pravdati u trenutku kada se zemlja jasno deklarira kao branitelj ljudskih prava i ravnopravnosti.
Prijedlog je već prošao prvu fazu u parlamentu i, uz izričito iskazanu podršku predsjednika Macrona, ima realne izglede da bude usvojen u oba doma. Otvoreno pitanje reparacija, kao i šira rasprava o nasljeđu kolonijalnog perioda, sigurno će ostati u središtu javnog dijaloga i nakon eventualnog formalnog ukidanja dekreta. Time se još jednom potvrđuje da odnos savremenih društava prema vlastitoj povijesti nije jednokratan čin, nego dugotrajan proces u kojem se zakonodavstvo, javno sjećanje i institucionalna praksa postupno usklađuju s vrijednostima koje država danas zagovara.
