Istraživanja vezana uz Alzheimerovu bolest posljednjih desetljeća intenzivno traže nova rješenja koja bi mogla usporiti ili ublažiti simptome ove teške neurodegenerativne bolesti. Unatoč značajnom napretku medicine, još uvijek ne postoji terapija koja bi mogla potpuno zaustaviti ili preokrenuti tijek bolesti.
Novo istraživanje iz Brazila privuklo je pozornost znanstvene zajednice nakon što je kod jedne pacijentice s uznapredovalom Alzheimerovom bolešću zabilježen neočekivan napredak nakon primjene psilocibina, psihoaktivnog spoja koji se prirodno nalazi u određenim vrstama gljiva.
Iako autori studije naglašavaju da se radi o pojedinačnom slučaju koji ne predstavlja dokaz učinkovitosti liječenja, rezultati su otvorili nova pitanja o mogućim učincima psilocibina na funkcije mozga kod osoba koje boluju od demencije.
Alzheimerova bolest predstavlja jedan od najvećih zdravstvenih izazova
Alzheimerova bolest najčešći je oblik demencije i pogađa milijune ljudi diljem svijeta. Bolest postupno oštećuje moždane stanice, što dovodi do problema s pamćenjem, govorom, rasuđivanjem i svakodnevnim funkcioniranjem.
Kako bolest napreduje, pacijenti često postaju potpuno ovisni o pomoći članova obitelji ili njegovatelja. Mnogi gube sposobnost samostalne komunikacije, kretanja i obavljanja osnovnih životnih aktivnosti.
Upravo zbog toga svaki potencijalni napredak ili nova terapijska mogućnost izazivaju veliko zanimanje stručnjaka.
Što su istraživači promatrali?
Tim znanstvenika sa Sveučilišta São Paulo proučavao je slučaj žene u osmom desetljeću života kojoj je dijagnosticirana uznapredovala Alzheimerova bolest.
Prije uključivanja u istraživanje pacijentica je pokazivala karakteristike teškog stadija bolesti. Komunikacija se uglavnom svodila na kratke odgovore ili pojedinačne riječi, rijetko je spontano započinjala razgovore, a svakodnevne aktivnosti nije mogla obavljati bez pomoći drugih osoba.
Uz odobrenje zakonskog skrbnika, istraživači su proveli nadziranu primjenu psilocibina kako bi promatrali moguće promjene u ponašanju i funkcionalnim sposobnostima pacijentice.
Neočekivane promjene nakon prve primjene
Nakon prve doze istraživači su zabilježili nekoliko iznenađujućih promjena.
Prema izvješću, otprilike 19 sati nakon tretmana pacijentica je počela spontano govoriti sama sa sobom tijekom više sati, što ranije nije bio uobičajen obrazac ponašanja.
U danima koji su uslijedili zabilježena su dodatna poboljšanja:
- veća komunikativnost
- češći kontakt očima
- spontano osmjehivanje
- aktivnije sudjelovanje u razgovorima
- bolja kontrola mokrenja
- samostalnije oblačenje
- poboljšana pokretljivost i hodanje
Prema navodima istraživača, članovi obitelji primijetili su pozitivne promjene koje su trajale tjednima nakon tretmana.
Oprez pri tumačenju rezultata
Unatoč zanimljivim opažanjima, autori studije posebno naglašavaju da se rezultati ne smiju pogrešno interpretirati.
Oni ističu da istraživanje ne pokazuje kako je Alzheimerova bolest izliječena niti da je došlo do trajnog preokreta neurodegenerativnih promjena u mozgu.
Umjesto toga, znanstvenici smatraju da bi određene funkcionalne sposobnosti mogle ostati prisutne i u uznapredovalim stadijima bolesti, ali iz različitih razloga nisu lako dostupne svakodnevnom funkcioniranju.
Psilocibin bi, prema toj teoriji, mogao privremeno omogućiti aktivaciju nekih od tih sposobnosti kroz složene procese u mozgu koji još nisu dovoljno istraženi.
Druga seansa donijela dodatna zapažanja
Budući da je prvi odgovor bio neočekivano pozitivan, istraživači su mjesec dana kasnije organizirali drugu nadziranu seansu.
Nakon druge primjene psilocibina zabilježeni su dodatni znakovi poboljšane komunikacije.
Preminuo Josip Milković, prvi izbornik hrvatske rukometne reprezentacijePacijentica je pokazivala veću verbalnu izražajnost te je bila sposobna opisivati emocionalne uspomene i događaje iz vlastitog života. Prema navodima istraživačkog tima, poboljšani su i:
- izrazi lica
- emocionalna komunikacija
- spontani humor
- socijalna interakcija
- agilnost tijekom hodanja
Jedan od trenutaka koji je posebno privukao pozornost istraživača dogodio se tijekom druge seanse kada je pacijentica spontano izjavila da joj je drago što se nalazi na tom mjestu.
Takve spontane izjave ranije su bile vrlo rijetke.
Zašto psilocibin privlači interes znanstvenika?
Posljednjih godina interes za psilocibin značajno je porastao u medicinskim istraživanjima.
Brojne studije proučavaju njegov potencijal u liječenju:
- depresije
- anksioznosti
- posttraumatskog stresnog poremećaja
- ovisnosti
- određenih neuroloških stanja
Psilocibin djeluje na serotoninske receptore u mozgu te može utjecati na način na koji različiti dijelovi mozga međusobno komuniciraju.
Neki znanstvenici vjeruju da upravo ta sposobnost reorganizacije neuralnih mreža može objasniti dio pozitivnih učinaka koji su primijećeni kod pojedinih pacijenata.
Međutim, istraživanja su još uvijek u ranoj fazi i potrebna su dodatna klinička ispitivanja kako bi se utvrdila sigurnost i učinkovitost takvih pristupa.
Ograničenja istraživanja
Autori studije otvoreno priznaju da njihovo istraživanje ima brojna ograničenja.
Radi se o samo jednom slučaju, što znači da se rezultati ne mogu primijeniti na širu populaciju osoba koje boluju od Alzheimerove bolesti.
Osim toga, istraživači nisu koristili sve standardizirane neurološke testove koji bi mogli preciznije izmjeriti promjene u:
- pamćenju
- pažnji
- govoru
- izvršnim funkcijama
- kvaliteti sna
Također nisu pratili moždanu aktivnost pomoću naprednih dijagnostičkih metoda koje bi mogle pružiti dodatne odgovore o tome što se događalo tijekom i nakon tretmana.
Potreba za daljnjim istraživanjima
Stručnjaci smatraju da je za donošenje bilo kakvih zaključaka potrebno provesti veća klinička istraživanja koja uključuju veći broj sudionika.
Takve studije mogle bi pomoći u utvrđivanju:
- može li se učinak ponoviti kod drugih pacijenata
- koliko dugo poboljšanja mogu trajati
- postoje li potencijalni rizici
- koji su optimalni uvjeti za primjenu
- koje skupine pacijenata bi eventualno mogle imati koristi
Dok se ne prikupe dodatni podaci, stručnjaci upozoravaju da se pojedinačni slučajevi ne smiju smatrati potvrdom učinkovitosti terapije.
Zaključak
Slučaj pacijentice iz Brazila otvorio je zanimljiva pitanja o mogućim učincima psilocibina na osobe koje boluju od uznapredovale Alzheimerove bolesti. Iako rezultati nisu dokaz izlječenja niti predstavljaju potvrđenu terapiju, zabilježene promjene privukle su pozornost znanstvene zajednice.
Buduća istraživanja mogla bi pružiti jasnije odgovore o tome postoji li stvarni potencijal za razvoj novih pristupa liječenju neurodegenerativnih bolesti. Do tada, stručnjaci pozivaju na oprez i naglašavaju da su potrebna opsežna klinička ispitivanja prije bilo kakvih konkretnih zaključaka.
