Halilhodžić u suzama završio trenersku karijeru: emotivan oproštaj pred hiljadama navijača u Nantesu
Legendarni bosanskohercegovački nogometaš i trener Vahid Halilhodžić okončao je svoju trenersku karijeru. Sedamdesettrogodišnji stručnjak posljednji put je sjedio na klupi nakon kratkog angažmana u francuskom Nantesu, kojeg nije uspio spasiti ispadanja iz Lige 1. Na stadionu La Beaujoire upriličen mu je dirljiv oproštaj, kojem su prisustvovale hiljade navijača i članovi njegove porodice. Time se zaokružila karijera duga više od tri decenije, koja je obilježila ne samo francuski, nego i evropski nogomet.
Sam oproštaj imao je dvostruki ton. S jedne strane prevladavale su emocije, suze i poštovanje prema čovjeku koji je u Nantesu ostavio značajan trag i kao igrač i kao trener. S druge strane, čitavu epizodu pratile su i kontroverze, sportski neuspjeh i incidenti vezani uz nezadovoljstvo navijača rezultatima kluba.
Povratak iz mirovine zbog kluba s kojim je posebno povezan
Popularni Vaha je Nantes vodio od marta i nije uspio spriječiti gubitak statusa člana elitnog ranga francuskog nogometa. Klub je do njegovog dolaska već bio u izuzetno teškoj situaciji u tabeli, s velikim zaostatkom za zonom spasa, a serija rezultata koja je bila potrebna za ostanak činila se gotovo nedostižnom. Halilhodžić je u takvoj situaciji prekinuo mirovinu i prihvatio se posla, kako je sam naveo, iz moralnih razloga, jer je upravo u Nantesu proživio neke od najvažnijih trenutaka svoje karijere.
Veza Halilhodžića i Nantesa nije počela u trenerskom kabinetu, nego znatno ranije. Riječ je o klubu u kojem je kao igrač proveo pet godina i u kojem je postigao 112 golova u 192 utakmice, te osvojio i naslov prvaka Francuske. Dva puta bio je najbolji strijelac francuske lige, što su rezultati koji su mu trajno donijeli status klupske legende. Klub je kasnije vodio i kao trener, što je njegov povratak u trenerskoj ulozi učinilo posebno simboličnim.
Misija spašavanja, međutim, nije uspjela. Niz rezultata koje je trebalo ostvariti pokazao se prevelikim izazovom, a presudni udarac nadama o ostanku zadao je poraz od 1:0 protiv Lensa, gol kojeg je u 79. minuti postigao tek šesnaestogodišnji portugalski veznjak Mezian Soares, i to u svom debitantskom nastupu za prvu momčad. Nakon te utakmice više nije bilo matematičke šanse za izbjegavanje ispadanja, čime je odluka o završetku trenerske karijere postala konačna.
Oproštaj na La Beaujoireu
Posljednju utakmicu u trenerskoj karijeri Halilhodžić je predvodio kod kuće, protiv Toulousea. Pred polazak na teren igrači i stručni štab Nantesa priredili su mu špalir, a na sredini terena dočekali su ga sin i dvoje unučadi. Tribine su bile ispunjene, a navijači su mu skandirali ime i odali počast čovjeku koji je decenijama bio dio klupske povijesti.
Nantes je objavio i snimku tog oproštaja te uputio kratku, ali emotivnu poruku: “Hvala ti za sve ove godine u klubu Vahide Halilhodžiću. Nantes te nikada neće zaboraviti.” Tom porukom klub je jasno odvojio sportski rezultat aktuelne sezone od ukupnog doprinosa koji je Halilhodžić dao za vrijeme svog dugogodišnjeg odnosa s Nantesom, kako u igračkom, tako i u trenerskom kontekstu.
Tokom dirljivog oproštaja Halilhodžić se vidno suzdržavao da ne zaplače, ali emocije su bile toliko jake da su se mogle vidjeti i suze na njegovom licu. Na terenu je bio i u zagrljaju sa svojom porodicom, koja ga je tokom decenija pratila kroz brojne klubove i reprezentacije, često uz česte selidbe iz jedne države u drugu.
Incident s navijačima
Sam oproštaj, međutim, obilježio je i ozbiljan incident. U 22. minuti susreta dio nezadovoljnih navijača ušao je na teren i krenuo prema nogometašima, izražavajući bijes zbog sportskog pada kluba. Sudilja Stéphanie Frappart privremeno je poslala igrače u svlačionicu, dok je Halilhodžić ostao na travnjaku i pokušao smiriti situaciju.
Prema snimkama koje su se proširile društvenim mrežama, došlo je i do verbalnog sukoba sa pojedinim bijesnim navijačima, nakon čega su intervenirali pripadnici zaštite i odveli ga s terena. Nakon svega, Halilhodžić je, prema dostupnim informacijama, snimljen u svlačionici i u suzama, svjestan da je njegova bogata trenerska karijera završila u kombinaciji bolnih i kaotičnih okolnosti. Cijela situacija pokazala je i koliko je odnos navijača prema upravi kluba bio napet, a sam trener se u tim trenucima našao u nezavidnoj ulozi posrednika.
Pred utakmicu se znalo i da prvi čovjek kluba, kao ni njegov sin koji je direktor kluba, neće biti na stadionu, prema medijskim navodima zbog brige za vlastitu sigurnost u atmosferi nezadovoljstva navijača. Sve to dodatno je naglasilo koliko je oproštaj jednog od najvećih klupskih imena bio uokviren institucionalnom krizom.
Iskrene izjave i odluka o povlačenju
U izjavama nakon utakmice i nakon ispadanja kluba, Halilhodžić je djelovao iscrpljeno, ali smireno u pogledu vlastite odluke. Iznio je i šaljivu, ali simboličnu formulaciju o svom narednom životnom poglavlju: “Ne kajem se. Za mene je gotovo. Ja sam već platio mjesto u staračkom domu sa bazenom, saunom, teniskim terenom i dobrom vinskom kartom. Smatram da zaslužujem odmor. Ali, naravno, bit ću dostupan ako me neko bude pitao za mišljenje”, rekao je.
USKOK blokirao imovinu vrijednu više od 4,5 miliona eura u aferi vezanoj uz Hrvatski skijaški savez!Priznao je i da ga je proces ispadanja iz lige snažno iscrpio, kako fizički, tako i emotivno. Period borbe za ostanak opisao je kao izuzetno težak, s puno stresa, a nakon utakmice u kojoj je njegova momčad i službeno ispala iz najjačeg ranga, nije uspio iznijeti opširniji komentar za medije. Time je jasno dao do znanja da odluka o povlačenju nije rezultat trenutnog impulsa, nego dugo planiran korak, koji je ovom epizodom konačno došao na red.
Trenerska karijera u širokim okvirima
Trenerska karijera Halilhodžića započela je početkom devedesetih godina u njegovom matičnom Veležu iz Mostara, nakon čega se 1993. godine seli u Francusku i preuzima Beauvais. Tokom više od tri decenije rada, Vaha je izgradio reputaciju jednog od najcijenjenijih, ali i najprincipijelnijih nogometnih stručnjaka u Francuskoj, poznatog po nepopustljivom stavu prema vlastitim igračima i klupskim upravama.
Pored Beauvaisa i Nantesa, u Francuskoj je vodio i Lille, Rennes te Paris Saint Germain. Trenirao je i marokansku Raja Casablancu, turski Trabzonspor, Dinamo iz Zagreba te saudijski Al Ittihad. Time se kroz njegovu klupsku biografiju nižu klubovi iz vrlo različitih liga i sportskih kultura, što ga čini jednim od najraznovrsnijih trenera svoje generacije.
S Dinamom iz Zagreba, koji je vodio od augusta 2010. do maja 2011. godine, osvojio je prvenstvo i kup Hrvatske u sezoni 2010./11., što je u domaćoj javnosti također ostalo zapamćeno kao značajna epizoda u njegovoj karijeri.
Reprezentativni rad i svjetska prvenstva
Poseban dio Halilhodžićeve karijere odnosi se na rad sa reprezentacijama. Poznat je i kao trener koji je odveo čak četiri različite nacionalne selekcije na Svjetsko prvenstvo, što je rijetkost među aktuelnim svjetskim trenerima. Riječ je o reprezentacijama Japana, Obale Slonovače, Alžira i Maroka, što ilustruje koliko su njegova metoda i pristup bili traženi na različitim kontinentima.
Međutim, samo je Alžir uspio i voditi na samom svjetskom prvenstvu, pošto je na klupama druge tri selekcije dobijao otkaz uoči puta na turnir. Najveći reprezentativni rezultat ostvario je s Alžirom, koji je odveo u osminu finala Svjetskog prvenstva 2014. godine. Taj uspjeh i danas se smatra jednim od najvećih u istoriji alžirske reprezentacije.
Specifičnost Halilhodžićeve trenerske biografije jeste i to da su se njegovi sukobi s pojedinim igračima i savezima često rješavali javno, što je doprinosilo njegovom imidžu beskompromisnog stručnjaka. Takav pristup donio mu je i puno poštovanja, ali i određeni broj rastanaka u atmosferi koja je daleko od idealne.
Šira slika i ostavština
Završetak trenerske karijere u suzama, uz emotivan oproštaj i istovremeno incidente vezane uz navijače, dobro opisuje cijeli njegov trenerski put: kombinaciju velike ljubavi javnosti, vrhunskih rezultata, ali i čestih sukoba i kontroverzi. Bez obzira na okolnosti samog kraja, njegovo mjesto u istoriji više klubova i nogometnih saveza ostaje neupitno.
Posebno se to odnosi na Nantes, gdje je njegova povezanost s gradom i klubom prerasla pojedinačnu sportsku karijeru. Klub i navijači, prema dostupnim porukama, prepoznali su da unatoč neuspjehu u zadnjoj misiji, dugogodišnji doprinos zaslužuje uvažavanje i počast. Sama činjenica da se nakon više decenija odlučio na povratak u kriznom trenutku, prema mnogim ocjenama, samo je dodatno potvrdila koliko mu je ovaj klub značio.
Zaključak
Vahid Halilhodžić se oprostio od trenerske karijere u kombinaciji emocija, suza, sportskog poraza i incidenata, ali i pred ogromnom podrškom navijača Nantesa, kluba s kojim je vezan više od četiri decenije. Konačan epilog jednog dugog i bogatog puta tako je u sebi sadržao sve glavne karakteristike koje su ga obilježile, od istinske strasti prema poslu, preko nepopustljivog pristupa, do nemilosrdne logike rezultata u savremenom nogometu.
Daljnju ulogu, koliko god se sad povukao iz svakodnevnog trenerskog posla, ostavio je sebi otvorenom kroz mogućnost da povremeno bude konsultovan ili da daje stručne ocjene. Bez obzira na to, oproštaj na La Beaujoireu već sad je upisan u kolektivno sjećanje francuskog i regionalnog nogometa kao jedan od emotivno najsnažnijih završetaka jedne trenerske karijere u modernoj eri.
