Unutar HDZ-a izbio je javni sukob nakon što je europarlamentarac Tomislav Sokol optužio stranačke kolege s čelnih pozicija da su vršili pritisak na njegovu suprugu Anu Župić Sokol. Ona se natjecala za vodeću poziciju u zagrebačkoj Zajednici žena HDZ-a, ali je dan uoči izbora odustala od kandidature. Nakon što je Sokol o navodnim pritiscima progovorio u medijima, na njegove tvrdnje odgovorio je i premijer i predsjednik stranke Andrej Plenković, čime je unutarstranački spor dobio javnu dimenziju.
Cijela situacija privukla je značajnu pažnju javnosti, ne samo zbog konkretnog povoda, nego i zbog toga što se kroz nju otvaraju šira pitanja o odnosima unutar vladajuće stranke. Politički analitičari ovaj slučaj tumače kao više od pojedinačnog nesporazuma, povezujući ga s pitanjem budućnosti same stranke.
Sokolove tvrdnje o pritiscima
Tomislav Sokol je u izjavi za medije naveo da je njegova supruga odustala od kandidature zbog pritisaka, kako je rekao, “iz vrha HDZ-a”, što je izazvalo znatnu pažnju javnosti. Time je javno problematizovao način na koji se, prema njegovim navodima, vodi unutarstranačka kadrovska politika i provode interni izbori.
Sokol je svoje tvrdnje obrazložio šire, stavljajući naglasak na pitanje demokratskih procedura unutar stranke. “Pojedinci iz Gradskog odbora zagrebačkog HDZ-a mislili su da čine dobro stranci tako što pokušavaju onemogućiti pluralizam i svesti demokratske izbore na aklamaciju. Ne mislim da je to put kojim HDZ treba ići, neovisno radi li se o mojoj supruzi ili bilo kome drugome”, izjavio je Sokol. Time je poručio da problem, prema njegovom mišljenju, nije personalne prirode, nego se tiče načina funkcionisanja stranke u cjelini.
Dodatno je naglasio da, prema njegovim navodima, nije riječ o običnim članovima. Istaknuo je da su to ljudi na nekim od čelnih pozicija, te da ne može znati niti bi spekulisao o tome jesu li navodne pritiske vršili za svoj račun ili su mislili da će se time nekome dodvoriti. Takvom formulacijom ostavio je otvorenim pitanje motiva, ali je zadržao tvrdnju da su pritisci dolazili s viših pozicija unutar stranačke organizacije.
Oštar odgovor Andreja Plenkovića
Na Sokolove navode reagovao je predsjednik stranke i premijer Andrej Plenković, koji je iznio stav da Sokol nije zahvalan na poziciji koju je dobio. Time je javno odbacio okvir koji je Sokol postavio i preusmjerio raspravu na način na koji je Sokol uopće došao u Europski parlament.
Plenković je podsjetio na okolnosti Sokolovog mandata. “Čini mi se da se kolega, koji je dobio privilegij da bude u Europskom parlamentu kao zamjenski zastupnik jer smo Šuica i ja prepustili mandate, treba baviti poslom za koji je zadužen, a to je biti zastupnik u Europskom parlamentu”, kazao je premijer. Time je naglasio da Sokol, prema njegovom tumačenju, svoju funkciju duguje prepuštanju mandata drugih, a ne neposrednom izboru.
Premijer je ocijenio i da Sokolov potez nije politički zreo. “Ako postoji jedan od manje pametnih načina da se stekne vidljivost u bilo kojoj stranci, a osobito u HDZ-u, to je onda javnim i neutemeljenim kritiziranjem kolega iz gradske organizacije, to nije put. Poručujem mu da ako mu slučajno nije dobro u Europskom parlamentu, može odmah napustiti tu dužnost i zamijenit će ga Marko Pavić, sukladno zakonu o izboru zastupnika u EP-u”, poručio je Plenković. Tom izjavom javno je signalizirao mogućnost zamjene, što je dodatno zaoštrilo ton rasprave.
Tumačenje analitičara Žarka Puhovskog
Politički analitičar Žarko Puhovski ovaj slučaj tumači kao povod za širi sukob o budućnosti HDZ-a, a ne kao izolovani incident vezan isključivo za jednu kandidaturu. Prema njegovoj ocjeni, sama kandidatkinja je u ovoj priči zapravo postala povod, dok je suština u odnosima moći unutar stranke.
Talijan favorit za mjesto visokog predstavnika za BiH!
“Indikativno je to da se jedna žena kandidatkinja pojavljuje ovdje zapravo samo kao povod za sukobe među onima na muškoj strani koji bi htjeli promijeniti situaciju u stranci, odnosno tomu da je gospodin Sokol jedan od onih koji su izgleda shvatili da je pomalo došlo vrijeme da se postojeći red stvari dovede u pitanje”, rekao je Puhovski u izjavi za medije. Time je sukob smjestio u kontekst unutarstranačkih previranja i mogućeg preispitivanja postojećih odnosa.
Puhovski ističe da se ovim slučajem postavlja i pitanje šta će biti s HDZ-om nakon Plenkovića. Opisujući ton kojim je, prema njegovom tumačenju, premijer odgovorio Sokolu, naveo je: “Odmah se krenulo na tešku artiljeriju – ako nećeš, ideš doma, imamo mi drugog na tvoje mjesto, a i ti zapravo nisi izabran nego si dobio privilegiju da zamijeniš mene, odnosno gospođu Šuicu. Rekao mu je: ‘Sve ovisi o meni, nastaviš li tako, ostat ćeš bez moje podrške, to znači da ostaješ bez karijere'”, naglasio je Puhovski. Riječ je o analitičarevom tumačenju poruke, a ne o doslovnom citatu premijera.
Reakcija ostatka stranke i Sokolov odgovor
Prema dostupnim informacijama, ostatak stranke se za sada suzdržava od javnih komentara, dok se Sokol oglasio i nakon premijerovih izjava. U svom odgovoru pokazao je određenu suzdržanost, naglašavajući da razumije premijerovu želju da se nesuglasice rješavaju interno.
“Razumljivo mi je da predsjednik stranke želi unutarstranačke nesporazume zadržati kao internu stvar. Dijelimo isti sentiment jer sam i ja u interesu stranke bio poprilično suzdržan”, odgovorio je Sokol Plenkoviću. Takvom formulacijom ostao je pri svojim ranijim navodima, ali je istovremeno izbjegao daljnju eskalaciju, ostavljajući prostor da se spor, barem deklarativno, tretira kao unutarstranačko pitanje.
Šira slika sukoba
Ovakvi javni sukobi unutar velikih stranaka redovno se tumače na dvije razine. Prva je konkretan povod, u ovom slučaju kandidatura i navodni pritisci, dok je druga razina pitanje unutrašnjih odnosa moći i pravaca razvoja stranke. Upravo zato analitičari ovakvim slučajevima često pridaju značaj koji nadilazi pojedinačni događaj.
Za vladajuću stranku javno iznošenje unutarstranačkih nesuglasica nosi određeni politički rizik, jer otvara prostor za rasprave o jedinstvu i o tome kako se donose kadrovske odluke. S druge strane, suzdržanost većine stranačkih aktera pokazuje nastojanje da se eskalacija ograniči i da se spor zadrži unutar stranačkih okvira.
Konačan domet ovog sukoba teško je predvidjeti. Hoće li ostati epizoda bez dugoročnih posljedica ili će se razviti u širu raspravu o budućnosti stranke, zavisit će od daljnjih reakcija ključnih aktera. Do tada cijeli slučaj ostaje primjer kako jedno interno pitanje može, kroz javne istupe, prerasti u širu političku temu o odnosima unutar vladajuće stranke.
