Milanović iz Omišlja o ukidanju općina: poručuje da razmisle što govore
Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović sudjelovao je na svečanoj sjednici Općinskog vijeća Omišlja, koja je održana povodom Dana općine i Duhovskog utorka. U svom istupu, predsjednik je uputio čestitke stanovnicima Omišlja i šire krčke zajednice, te se osvrnuo i na aktualnu raspravu o teritorijalnom uređenju Hrvatske, posebno na prijedloge koji uključuju ukidanje pojedinih općina. Milanović je u toj raspravi zauzeo jasnu poziciju, izrazivši rezerviranost prema idejama o velikim teritorijalnim reformama, a posebno prema ukidanju manjih jedinica lokalne samouprave.
Rasprava o teritorijalnom uređenju u Hrvatskoj već se godinama vodi u različitim oblicima, sa nekoliko ključnih akcenata. Jedni pristupi insistiraju na racionalizaciji administracije i smanjenju broja jedinica lokalne samouprave, dok drugi naglašavaju važnost očuvanja lokalnog identiteta, blizine institucija građanima i kapaciteta manjih sredina da samostalno upravljaju svojim razvojem. Milanovićev istup iz Omišlja uklapa se u drugu od te dvije šire grupe argumenata, sa naglašenim osloncem na primjer otoka Krka.
Primjer Krka kao argument
U svom obraćanju, predsjednik je istakao vlastito dugogodišnje iskustvo sa otokom Krkom, na kojem boravi od 1971. godine. Iskoristio je to iskustvo kao polaznu tačku za širu raspravu o, kako je sam formulisao, “hrvatskim raspravama, razmiricama i filozofiranjima” o tome kakav bi sistem uprave bio dobar, koliko bi općina trebalo biti, treba li to “srezati” i ukinuti birokraciju. Prema njegovoj ocjeni, o tim temama se vrlo često razgovara “bez ikakvih racionalnih argumenata”.
Milanović je u svom obraćanju podsjetio da je otok Krk u prošlosti bio organizovan kao jedinstvena općina s centrom u samom gradu Krku. U posljednje tri decenije, kako je naveo, otok je doživio značajan razvoj. Prema njegovim riječima, ni prije tog perioda Krk nije bio zaostao kraj, ali je bio izrazito skroman, sa lošom infrastrukturom i sa svim funkcijama centralizovanim u jednom mjestu.
“Genij lokalne samouprave i briga za svoje, što je jako duboko ucijepljeno u ovdašnje ljude, u mentalitet i u kulturu, došao je do svog proplamsaja upravo podjelom otoka na sedam jedinica lokalne samouprave”, izjavio je predsjednik. Tom tezom on je primjer Krka postavio kao argument u prilog očuvanja, pa i razvijanja, sistema manjih lokalnih jedinica koje vode brigu o pojedinim dijelovima šire teritorije.
Prema njegovoj ocjeni, aktualan rezultat takve podjele predstavlja dobro izbalansiran model. Tamo gdje je suradnja između jedinica neophodna, ona je uspostavljena i pokazuje se pametnom i učinkovitom. Tamo gdje takva suradnja po prirodi stvari nije potrebna, svaka jedinica brine se za vlastite poslove, što, prema njegovoj ocjeni, predstavlja višu razinu opće komunalne kulture.
Poruka onima koji predlažu ukidanje općina
Najsnažnija poruka Milanovićeva istupa odnosila se direktno na one koji se zalažu za ukidanje pojedinih općina u Hrvatskoj. Iako predsjednik nije imenovao konkretne pojedince niti političke opcije, jasno je dao do znanja da su njegove riječi upućene određenom dijelu javnog prostora, gdje se ovakvi prijedlozi posljednjih godina sve češće iznose.
“I zato onima koji se zalažu za ukidanje općina, a već sam pomalo i umoran i iziritiran od te vrste dijaloga, poručujem, ako uopće slušaju, da razmišljaju malo što govore”, izjavio je predsjednik. Tom porukom on je istovremeno izrazio rezerviranost prema sadržaju takvih prijedloga, i kritiku prema načinu na koji se oni iznose u javnom prostoru.
U nastavku obraćanja, Milanović je ocijenio da je Krk vjerovatno jedan od najboljih primjera hrvatskih otoka i obalnih zajednica koje imaju dobro ostvaren potencijal. Time je dodatno potvrdio svoju argumentaciju, ističući da uspjeh nije samo rezultat objektivnih okolnosti, već i organizacionog modela koji daje prostora pojedinačnim sredinama da razvijaju vlastite kapacitete.
Predsjednik je naglasio da Hrvatska, prema njegovom mišljenju, vrlo često upada u određene stereotipe i ponavlja teze bez ozbiljnog razmišljanja. Iz njegove perspektive, pitanja teritorijalnog uređenja nisu ideološka, ne pripadaju klasičnoj podjeli na lijevo i desno, niti čisto filozofskim raspravama, već su praktične stvari koje zahtijevaju ozbiljnu analizu konkretnih efekata, prije nego što se predlažu velike strukturalne promjene.
Procjena budućeg perioda
U svom obraćanju Milanović je dao i procjenu budućeg perioda za jedinice lokalne samouprave. Spomenuo je da je proračun općine Omišalj, koji iznosi oko 10 miliona eura, izuzetno značajan, posebno kada se uzme u obzir da je riječ o zajednici od oko 3.000 stanovnika. U evropskom poređenju, takav proračun po stanovniku spada u relativno visoke vrijednosti za jedinice lokalne samouprave te veličine.
Istovremeno, predsjednik je upozorio da bi mnoge općine u budućem periodu mogle imati osjetno manje prihode, jer će i Europska unija, kao značajan rezervoar tih prihoda, prema njegovoj ocjeni, “malo zategnuti slavinu”. Tom napomenom dotaknuo je širu temu finansijske politike Europske unije, koja zaista u predstojećim ciklusima planira reformu modela raspodjele sredstava, sa naglaskom na nove prioritete i strožu uvjetovanost upotrebe novca.
Predsjednik je sugerirao da je u takvim okolnostima potrebno preispitivati način na koji se troše javna sredstva, te pažljivije razmišljati o prioritetima. Posebno je naglasio da takav pristup obavezuje sve one koji se bave javnim poslom i kojima je, kako je formulisao, “interes hrvatske države i građana barem malo bitan”.
Ovakva formulacija, izrečena na nivou predsjednika države, ima dvostruko značenje. Sa jedne strane, ona je poziv na racionalno upravljanje sredstvima, što je standardna preporuka u savremenoj javnoj politici. Sa druge strane, ona predstavlja i implicitnu kritiku određenih praksi u Hrvatskoj, koje predsjednik percipira kao nedovoljno odgovorne prema interesima građana.
Pitanje “ko donosi odluke”
Posebno značajan dio Milanovićevog istupa odnosio se na pitanje o tome ko donosi odluke i u čije ime. Predsjednik je istakao da je važno stalno se podsjećati da su važne odluke u prošlosti znale biti donesene u gradovima koji su od Zagreba udaljeni i po nekoliko stotina kilometara, na šta je dodao da to “nije bilo dobro”. Time je aludirao na period prije osamostaljenja Hrvatske, kada su najvažnije odluke o pitanjima koje su utjecale na hrvatske građane donosile institucije izvan same Hrvatske, u okviru tadašnjeg šireg državnog okvira.
Predsjednik je istovremeno upozorio da se “neke takve odluke” i danas donose stotinama, kako je naglasio, “stotinama i stotinama kilometara daleko”, u širim zajednicama na koje hrvatske institucije nemaju značajan utjecaj. Iako nije eksplicitno spomenuo Bruxelles, kontekst i ton njegovog obraćanja jasno su upućivali na institucije Europske unije.
Zašto dolazi do titranja oka i kada je razlog za zabrinutost!“Imat ćemo još manji”, dodao je o tom utjecaju. Time je predsjednik jasno izrazio rezerviranost prema širenju nadležnosti europskih institucija, što je tema o kojoj se aktivno raspravlja u svim zemljama članicama Europske unije, sa različitim pristupima različitih političkih opcija.
Sa stanovišta institucionalne stvarnosti, treba imati u vidu da je Hrvatska kao članica Europske unije, na osnovu vlastite suverene odluke iz 2013. godine, prenijela dio svojih nadležnosti na zajedničke europske institucije. Te institucije, prema osnovnim ugovorima EU, obuhvataju i Evropski parlament, Evropsku komisiju i Evropski savjet, u kojima učestvuju i hrvatski predstavnici. Iz tog razloga, u stručnoj literaturi se obično naglašava da se odluke ne donose “daleko od” zemalja članica, već u procesima u kojima i same članice učestvuju, što se u praksi tumači na različite načine ovisno o političkoj perspektivi sagovornika.
Šira rasprava o teritorijalnom uređenju Hrvatske
Sama tema teritorijalnog uređenja Hrvatske već se godinama vraća u središte javne i stručne rasprave. Hrvatska, prema dostupnim podacima, ima preko 500 jedinica lokalne samouprave, što je u međunarodnim usporedbama, posebno u odnosu na broj stanovnika, relativno visok broj.
Pristalice reforme koja bi uključivala ukidanje ili spajanje pojedinih općina ističu da bi to omogućilo racionalizaciju administracije, smanjenje broja zaposlenih u javnoj upravi, ukidanje preklapanja nadležnosti i, posljedično, smanjenje opštih troškova lokalne samouprave. Iz njihove perspektive, manje, ali jače jedinice omogućile bi bolju usmjerenost na ključne razvojne projekte, kao i veći kapacitet za upravljanje sredstvima iz nacionalnih i evropskih izvora.
Protivnici ovakvih reformi, među koje se prema svom istupu možemo svrstati i predsjednik Milanović, naglašavaju vrijednost lokalnog identiteta, blizine institucija građanima i prepoznavanja specifičnih potreba pojedinih sredina. Iz njihove perspektive, ukidanje manjih jedinica može značiti udaljavanje vlasti od ljudi, gubitak interesovanja za pojedine kraj, kao i centralizaciju koja u manjim sredinama može dovesti do daljeg odlaska stanovništva i propadanja lokalnih ekonomija.
Konačan stav o ovoj temi predmet je trajne demokratske rasprave, koja uključuje političke aktere, stručnjake iz oblasti javne uprave, predstavnike samih lokalnih jedinica, kao i samu javnost. Bez obzira na različite stavove, široka saglasnost u stručnim krugovima postoji u jednom, da bi bilo kakva reforma trebala biti utemeljena na ozbiljnim analizama, jasno definiranim ciljevima i transparentnoj javnoj raspravi.
Šira slika obalnih i otočnih zajednica
Milanovićev poseban naglasak na primjeru Krka uklapa se u širi razgovor o razvoju hrvatskih obalnih i otočnih zajednica. Posljednjih godina, Hrvatska je u toj oblasti postigla značajne pomake, posebno kroz razvoj turizma, ulaganja u infrastrukturu, modernizaciju trajektnih veza i poboljšanje pristupa zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju na otocima.
Otok Krk se, zbog svoje povezanosti sa kopnom putem mosta, posebne ekonomske strukture i turističkog razvoja, često navodi kao primjer otoka koji je uspio uspostaviti uravnotežen razvoj. Pored Krka, slične se rasprave vode i o drugim otocima, posebno o onima koji su udaljeniji od kopna i izloženiji izazovima depopulacije i ograničene infrastrukture.
Iz tog razloga, javna rasprava o sistemu lokalne samouprave na otocima i u manjim obalnim zajednicama dobija dodatnu težinu. Modeli koji se primjenjuju u tim sredinama često imaju i šira ogledala u kontinentalnim dijelovima Hrvatske, gdje se postavljaju slična pitanja o ravnoteži između racionalizacije i blizine institucija građanima.
Šta dalje
Predsjedničko obraćanje, koliko god važno simbolički, predstavlja samo jedan element šire javne rasprave o teritorijalnom uređenju Hrvatske. Konkretne odluke o eventualnim reformama u ovoj oblasti donose se kroz parlamentarnu proceduru, na prijedlog Vlade ili pojedinih zastupnika, uz uključivanje predstavničkih tijela lokalne samouprave i šire stručne javnosti.
U narednom periodu, posebno u kontekstu novih ciklusa europskih sredstava i predstojećih lokalnih izbora, tema teritorijalnog uređenja vjerovatno će ostati aktualna. Sa različitih strana, kako iz akademskih krugova, tako iz redova praktičara u lokalnoj samoupravi, mogu se očekivati novi prijedlozi koji uključuju i racionalizaciju i jačanje kapaciteta manjih jedinica.
Bez obzira na konkretnu odluku koja u nekoj fazi može biti donesena, sama činjenica da o ovim pitanjima raspravljaju i najviši državni dužnosnici, kao i lokalni predstavnici, predstavlja zdrav element demokratske kulture. Iz takvih rasprava, vremenom, izrastaju modeli koji odgovaraju stvarnim potrebama i mogućnostima društva.
Zaključak
Istup predsjednika Republike Hrvatske Zorana Milanovića na svečanoj sjednici Općinskog vijeća Omišlja predstavlja jedan od jasnijih signala iz vrha hrvatskih institucija na temu teritorijalnog uređenja. Naglašavanjem primjera Krka kao uspješnog modela podjele na više jedinica lokalne samouprave, kao i porukom upućenom onima koji se zalažu za ukidanje općina, predsjednik je u javnu raspravu unio jasno definisanu perspektivu.
Pored teme teritorijalnog uređenja, Milanovićev istup dotakao je i pitanje budućnosti finansiranja općina, kao i šire pitanje o tome ko donosi važne odluke koje se tiču građana Hrvatske, sa implicitnim referencama na institucije Europske unije. Time je istup, iako po svojoj formi prilično, otvorio prostor za nastavak ozbiljnijih rasprava o ključnim pitanjima razvoja hrvatskog društva i institucija.
Sve nadolazeće rasprave o ovim temama, kako u parlamentu, tako i u javnom prostoru, vjerovatno će se nastaviti pratiti pažljivo. Konačni odgovori na pitanja o broju i ulogama jedinica lokalne samouprave, o raspodjeli sredstava iz nacionalnih i europskih izvora, kao i o odnosima sa institucijama Europske unije, formiraju se postupno, kroz dugotrajne demokratske procese i konkretne političke odluke.
