Popularan kućanski uređaj koji u šalicu ispušta velike količine čestica mikroplastike
Ako koristite novo plastično kuhalo za vodu, rezultati nedavnog istraživanja možda vam se neće svidjeti. Naučnici su utvrdili da se već pri prvom kuhanju vode u jednoj šalici može naći gotovo tri milijarde plastičnih čestica. Nalazi te studije naglašavaju koliko svakodnevni kućanski proizvodi mogu doprinijeti ljudskoj izloženosti nanoplastici i mikroplastici, što je tema koja posljednjih godina sve više zaokuplja i naučnu i širu javnost.
Iako je već poznato da je mikroplastika prisutna gotovo posvuda oko nas, od morskih plodova i povrća do vode za piće, te da u tijelo dospijeva i iz plastičnih posuda za hranu ili s dasaka za rezanje, ovo istraživanje na popis izvora dodaje i kuhala za vodu. Time se još jedan svakodnevni, naizgled bezopasan uređaj nalazi u fokusu rasprave o izloženosti plastici.
Ko stoji iza istraživanja
Studiju su objavili istraživači sa Sveučilišta Queensland, a rezultati su predstavljeni krajem 2025. godine. Nalazi su objavljeni i u naučnom časopisu specijalizovanom za područje novih zagađivača, što istraživanju daje dodatnu vjerodostojnost, jer prolazi kroz proces stručne provjere uobičajen za naučne radove.
Voditelj istraživanja, dr. Elvis Okoffo, pojasnio je o čemu je riječ i zašto je tema značajna. “Boiling water in plastic kettles is a daily routine for millions of people worldwide and we have found this simple habit can release tiny plastic particles into the water we use every day”, izjavio je. Time je naglašeno da nije riječ o rijetkoj ili posebnoj situaciji, nego o navici koja je dio svakodnevice ogromnog broja ljudi širom svijeta, što ovaj nalaz čini posebno relevantnim.
Okoffo je dodatno objasnio i širi značaj rezultata, istaknuvši da studija pruža dokaze da plastična kuhala mogu biti izvor svakodnevne izloženosti nanoplastici i mikroplastici, te da nova kuhala tokom kuhanja u vodu ispuštaju značajne koncentracije tih čestica. Tom formulacijom rad jasno povezuje konkretan kućanski uređaj s pitanjem dugoročne izloženosti plastici.
Milijarde čestica već pri prvom kuhanju
Najvažniji i najupečatljiviji nalaz studije odnosi se na prvo kuhanje vode u novom kuhalu, koje se pokazalo najproblematičnijim. Prema rezultatima, tada se oslobodilo gotovo 12 miliona nanočestica po mililitru, što odgovara gotovo 3 milijarde čestica u prosječnoj šalici. Riječ je o izuzetno velikom broju, koji ilustruje koliko jedan jednostavan svakodnevni postupak može doprinijeti unosu plastičnih čestica.
Iako se broj čestica s vremenom i ponovljenom upotrebom smanjivao, one nisu u potpunosti nestale. Istraživači su utvrdili da je i nakon 150 ciklusa kuhanja i dalje prisutno oko 820.000 nanočestica po mililitru, odnosno približno 205 miliona po šalici. To pokazuje da problem nije ograničen samo na prvu upotrebu, nego da određena, premda znatno manja, razina ispuštanja čestica perzistira i nakon duže upotrebe uređaja.
Studija je analizirala kuhala izrađena od polipropilena, vrste plastike koja je vrlo česta u kućanstvima. Upravo zato se nalazi smatraju relevantnima za veliki broj domaćinstava, jer se ne odnose na neku rijetku ili specifičnu vrstu uređaja, nego na rasprostranjen tip proizvoda.
Tvrda voda kao djelimična zaštita
Jedan od zanimljivijih nalaza istraživanja odnosi se na ulogu sastava vode. Tim je otkrio da korištenje tvrde vode iz slavine značajno smanjuje broj oslobođenih nanočestica. Kao vjerovatno objašnjenje navodi se da minerali prisutni u tvrdoj vodi stvaraju svojevrsni zaštitni sloj na unutrašnjoj površini kuhala, koji ograničava ispuštanje čestica.
Ovaj detalj je praktično značajan jer pokazuje da na razinu izloženosti ne utiče samo materijal od kojeg je uređaj napravljen, nego i uvjeti u kojima se koristi. Ipak, važno je naglasiti da se radi o smanjenju, a ne o potpunom uklanjanju problema, pa tvrda voda predstavlja djelimičnu, a ne potpunu zaštitu.
Stiže velika promjena vremena: kiša, grmljavina, olujna bura i osjetno zahlađenje!Razlika između mikroplastike i nanoplastike
Da bi se rezultati ispravno razumjeli, korisno je razjasniti osnovne pojmove. Prema definiciji američke Agencije za zaštitu okoliša, mikroplastika obuhvata čestice plastike manje od 5 milimetara, sve do veličine nanoplastike. Nanoplastika predstavlja najsitnije čestice, obično manje od 1 mikrometra, koje su nevidljive golim okom.
Upravo zbog te izuzetno male veličine, nanoplastiku je analitički teško mjeriti, što je dio razloga zašto je do sada bila slabije istražena od mikroplastike. Naučnici i dalje proučavaju kako se obje vrste čestica ponašaju u organizmu i kakve dugoročne zdravstvene posljedice mogu imati, pa je ovo područje još uvijek otvoreno za daljnja istraživanja.
Kako smanjiti izloženost
Iako nalazi mogu zvučati zabrinjavajuće, studija nudi i praktične preporuke za smanjenje izloženosti. Osnovna poruka je relativno jednostavna: prije prve upotrebe novog kuhala preporučuje se nekoliko puta prokuhati vodu i baciti je, čime se barem smanjuje broj čestica koje bi se kasnije mogle unijeti u organizam.
Okoffo je pritom upozorio da uobičajeno ispiranje kuhala prije prve upotrebe nije dovoljno. Prema njegovim riječima, jednostavno ispiranje ne postiže istu razinu uklanjanja kao ponovljeni ciklusi kuhanja i bacanja vode, a mnogi taj korak mogu previdjeti ili preskočiti, što po njegovom mišljenju ukazuje na potrebu za jasnijim označavanjem proizvoda i uputama. Time se odgovornost dijelom prebacuje i na proizvođače te regulatorna tijela, a ne samo na potrošače.
Istovremeno, istraživač je naglasio da potencijalni rizik nikada u potpunosti ne nestaje i da su potrebna daljnja istraživanja o zdravstvenim posljedicama dugotrajne izloženosti. Istaknuo je da su koncentracije ovih čestica i obim ljudske izloženosti i dalje slabo istraženi, te da ova studija popunjava važnu prazninu u znanju o tome kako kućanski plastični proizvodi mogu doprinijeti svakodnevnoj izloženosti plastici i kako male, praktične promjene u navikama mogu tu izloženost smanjiti.
Kao dodatnu mogućnost, studija navodi i jednostavno rješenje: korištenje kuhala za vodu koje nije izrađeno od plastike, čime se izloženost iz ovog konkretnog izvora dodatno smanjuje.
Zaključak
Rezultati ovog istraživanja ukazuju na to da i naizgled bezazleni kućanski uređaji, poput plastičnog kuhala za vodu, mogu doprinijeti svakodnevnoj izloženosti nanoplastici i mikroplastici, pri čemu je prvo kuhanje u novom uređaju daleko najproblematičnije. Iako se ispuštanje čestica s vremenom smanjuje, ono se ne gubi u potpunosti ni nakon duže upotrebe.
Key poruka studije je uravnotežena: postoje jednostavne, praktične mjere kojima se izloženost može smanjiti, ali dugoročne zdravstvene posljedice još uvijek nisu dovoljno istražene. Konačne ocjene o stvarnom uticaju na zdravlje bit će moguće tek nakon daljnjih istraživanja, a do tada potrošačima ostaje da, na osnovu dostupnih preporuka, sami odluče kako će smanjiti izloženost iz ovog izvora.
Napomena uz tekst: ovo je informativni prikaz naučnog istraživanja i ne predstavlja medicinski savjet. Za pitanja vezana uz zdravlje preporučuje se konsultacija sa zdravstvenim stručnjakom.
